Kreš kurs_001

broken monitorNebojša Milikić, moj dragi prijatelj i umjetnik kojeg jako cjenim, dogovarali smo se neko vrijeme oko višednevnog družijanca u kojem bi ga ja pokušao naučiti “kompjuterima”. To naravno ni nakon nekoliko pokušaja uglavljivanja u kalendare nije uspjelo. “Uglavljivanje u kalendar” je jedna opasna neman koja će, gdje to još nije, razjebati svijet. Pa smo krenuli mejlom. Zašto ne?

Moje prvo pitanje je bilo: “Što je display?”

> display (eng.) – ova igra, ova prica

ova je falsifikacija toliko milikićevska da bih ti ja, ljubitelj falsifikacija svih vrsta, dao da kreiraš novi oxfordski rječnik…

> Display je izlog, mesto gde se log(iz)ujes na/u neki sadrzaj koji bez tog log-iza nije
> dostupan poimanju, dakle on je trenutno iza logike. Preko diaplay-a, preko te price, ti se
> log-inujes, ukljucujes u poimanje dat(n)og sadrzaja

jedna od prvih stvari koje mislim da bi ljudi trebali znati kad krenu u upoznavanje s interakcijom čovjek – računalo je: razlikovanje podatka i njegove reprezentacije…

podatak se u pravilu nalazi na nekom računalu (najčešće na tvrdom disku tj. file systemu, pa onda u radnoj memoriji), a krajnji korisnik ga konzumira/čita u nekoj od njegovih mogućih reprezentacija….

display je toliko dominantna reprezentacija podataka da korisnici često ne zamjećuju da išta iza njega (a i ispred) postoji.. u tvom opisu takvo se poimanje može “vidjeti” u dijelu u kojem kažeš “mesto gde se log(iz)ujes na neki sadržaj…”… većina ljudi kad su ljuti na računalo pucaju u display.. a računalo se na to samo nasmije i nastavi se glupirati (ispod stola)…

zamisli kako slijepi koriste računala… prethodna rečenica nije ona vrsta stilskog predaha nakon kojeg brzo prelaziš na slijedeću… zamisli kako slijepi koriste računala…

slijepi ne moraju imati display… oni ga ne gledaju.. no da bi danas slijepa osoba koristila računalo ona ipak mora imati display jer se njih nisu sjetili programeri kad su razdvajali podatke od reprezentacije… u slučajevima u kojima su ih se inžinjeri sjetili pa je moguće tako razdvajati podatke od reprezentacije gotovo u pravilu oni koji pripremaju sadržaj/podatke ne znaju kako svoje podatke pripremiti tako da oni budi dustupni i slijepima…

slijepi koriste aplikacije koje čitaju naglas podatke koje neslijepi čitaju (“u sebi”) a koji su prikazani na displayu… podatke koje oni čuju mi vidimo… display je toliko dominantna forma reprezentacije da gotovo sve aplikacije svoje podatke prikazuju isključivo na displayu.. pa čak i one (aplikacije) koje prikazuju samo tekstualne podatke…

iz tog razloga slijepi koriste aplikacije koje ne čitaju (naglas) direktno podatke sa hard diska (tj. file systema) nego su to aplikacije koje koriste razne tehnike procesiranja i trikove kako podatke već reprezentirane na displayu “pokupiti” sa displaya pa ih onda pročitati naglas onima koji ih ne vide…

kada bi svaka aplikacija koju pokrećemo imala isprogramiran trenutak u kojem bira kako će podatak “biti prikazan” slijepima bi gomila stvari bila dostupnija… kad bi taj izbor i trenutak bili dostupni drugim programerima (kao u slučaju slobodnog softvera) oko tog trenutka mogli bi graditi potpuno novi svijet.. reprezentacija podataka na displayu bi bila samo jedna od mogućih (i tržišno najisplativijih)..

netko bi možda nekad napravio reprezentaciju podataka u mirisnom sučelju (eng. interface).. zamisli jedan spori sistem u kojem se mirs ruže izmjenjuje sa mirisom đumbira, gdje miris vanilije kaže da jedan miris prestaje, a drugi se pokreće, a čije izmjene prate kod morzeove abecede… pa kad dobiješ miris ruže tri puta zaredom (njih presjeca miris vanilije), a nakon tri ruže omirišiš tri slota  đumbira znat ćeš da ti je netko poslao SOS poruku…

moguće je zamisliti isti takav sistem koji dodiruje tvoje prste, u takvom scenariju bi sistem kodiranja imao umjesto dva moguća slučaja sa jasnom granicom između njih (kao u slučaju morzeove abecede) deset mogućih slučajeva.. dodir je brži od mirisa i deset je “brže” od dva pa bi taj sistem bio i bitno brži u dekodiranju nego ovaj s mirisima…

takve sisteme moguće je napraviti i u postojećim operativnim sistemima koje danas koristimo.. no to je teško, sporo i skupo kad sistem kojim se baviš nije konzistentan i kad je prepun iznimaka gdje za svaku moraš raditi poseban slučaj…

sistem mogu napraviti konzistentnijim i strukturiranijim pozadinski algoritmi (to je preferirano rješenje inžinjera) ili korisnici koji preuzmu ulogu dodatnog procesiranja u svoje “ruke”… da bi to napravili korisnici potrebno im je za početak naučiti razliku između podataka i reprezentacije.. ako ništa drugo da znaju gdje treba pucati kad se naljute…

nadam se da ti je ovo dovoljno dobar uvod u pokušaju hrvanja sa raznim drugim defnicijama reprezentacije i displaya.. pokušaj s ova dva linka:
http://www.google.com/search?q=define%3Arepresentation
http://www.google.com/search?q=define%3Adisplay

rado ću ti odgovoriti na svako pitanje koje se odnosi na ovaj mail o displayu i reprezentaciji…

ako ti se čini da trebamo krenuti dalje moje pitanje bi bilo:
* što je za tebe podatak?

Floss, p2p, mesh networking user generated economy.. Hahaha

money from art.comVećina ljudi misli da je komentiranje po različitim blogovima, forumima i uopće diskutiranje na internetu beskorisno i besmisleno. Meni nema dražih od takvih aktivnosti. Takvo jedno beskorisno i besmisleno javljanje sam upravo poslao na http://kiberdzezva.blogspot.com/2008/05/ekonomija-kultura-11.html :

“u području pažnje i interpretacije sve što je uočljivo ima neku vrijednost… moguće je uspoređivati tako uočene cjeline prema procjeni njihovih vrijednosti… što su cjeline međusobno različitije to je proces usporedbe apstraktniji… nisam siguran da je produktivno svaku mogućnost apstraktnog uspoređivanja različitih uočenih cjelina nazvati ekonomijom…

mislim da bi neki minimum (za nazivanjemm čega ekonomskim) bio postojanje enginea koji relativno pouzdano i konzistentno mjeri vrijednost te ih izražava u nekim jedinicama (opći ekvivalent)…

tržište danas zahvaća određeni broj proizvoda i usluga i mjeri (u teoriji) njihovu vrijednost prema ponudi i potražnji…

neke uočene cjeline današnje tržište (kao engine) ne pokriva jer se one opiru algoritmu po kojem tržište mjeri… često su to stvari koje svoju proizvodnju zahvaljuju uronjenosti u neoskudne resurse.. to su npr. poklanjanje, posuđivanje, obavljanje različitih ‘usluga’ među ljubavnicima i prijateljima.. entuzijastična i strastvena proizvodnja u hobističkom i nabrijanom kontekstu poput wikipedije ili slobodnog softvera…

jalovi pokušaji da se sve vidi kroz ekonomsku prizmu idu iz nekoliko smjerova.. jedan je smjer isfrustriranog srednjeg sloja koji kroz takav diskurs traži opravdanje za svoje sebične i materijalističke ambicije.. tipiča izjava takvog buraza je: “buraz ti si naivan. sve se (danas) gleda kroz lovu. sve.” drugi smjer su aktivisti proizvodnje lokalnih valuta i ekonomije mikrofinancija. njihov problem je da u pokušaju da glorificiraju vrijednost lokalne (mikro)razmjene svode neoskudne resurse prijateljstva i ljubavi u loše izmjerene transakcije opsesivnih luđaka…

volio bih u budućnosti vidjeti konkurenciju među engineima u kojoj korisnici mogu birati (i platiti za to naravno) koji će im engine procjeniti eventualnu transakciju…enginei bi se međusobno razlikovali prema nivou apstrakcije koje upošljavaju pri procjenama, području ‘roba’ koju procjenjuju, algoritmima, brzini, performansama i naravno pitanju vlasništva nad programskim kodom, infrastrukturom i ulaznim podacima…. ‘user generated economy’ na mesh networking mrežnoj infrastrukturi, p2p mrežnom protokolu, distribuiranom procesiranju  i pohrani podataka i naravno slobodnom softveru otvorenog koda algoritama koji se koriste.. e takvu ekonomiju bi volio vidjeti i u njoj razmjenjivati ;)”

Razmjena vještina, par pitanja i par odgovora

Razmjena vještina Nadam se da se ovaj blog neće pretvoriti, iako tako izgleda, u postanje mojih odgovora na razni niz pitanja koje mi s vremena na vrijeme pošalju neki random ljudi. Evo još jednog o Razmjeni :

> 1)      Tko je, kako i zašto pokrenuo Razmjenu vještina?

Ukratko “Razmjena vještina”[0] je kad onaj koji ne zna pita, a onaj koji zna odgovori. Ponekad netko tko zna ponudi to znanje i vještinu drugima, nakon što pretpostavi da bi druge to moglo i zanimati.

I tako to radi već godinama za uključene. Uključen je svatko tko dođe na “Razmjenu vještina” subotom u klubu mama.

“Razmjenu vještina” je pokrenuo Nenad Romić aka Marcell Mars, u travnju 2004. Bio sam inspiriran jednim djelom SummerSource[1] kampa koji je Multimedijalni institut[2] zajedno sa Tactical Techom[3] organizirao na otoku Visu u bivšoj vojarni Samogor u ljeto 2003.. Taj dio SummerSourcea se zvao “Skill sharing” 😉

“Razmjena vještina” je bila nešto modificirana ideja “Skill sharinga” sa SummerSourcea. Htio sam staviti naglasak na razmjenu, jer je na SummerSourceu još uvijek to bila prije svega demonstracija vještina za zainteresirane (poput američkog “Show’n’tell”). Također sam htio pokrenuti projekt koji će na neformalan način nuditi kontinuitet u edukaciji.

Najveći problem sa ‘radioničarskim’ pristupom je da postoji grupa ljudi ‘radioničara’ koja odlaze na gomilu radionica i rijetko išta s tim znanjem kasnije naprave. S druge strane mali broj ljudi koji je zainteresiran za teme poput korištenja GNU/Linuxa vrlo brzo nakon radionica o GNU/Linuxu nailaze na probleme koje ne mogu sami rješiti.

“Razmjena vještina” to rješava tako što se održava *svake* subote u klubu mama, u Preradovićevoj 18, već četiri godine, a kad se nekome neda raditi uvijek ima pokoja napolitanka, čaša soka i još netko sa sličnim raspoloženjem pa se za njih dogodi neformalno opušteno druženje 😉


> 2)      Gdje se sve održava? Tko sve sudjeluje? Što se sve razmjenjuje i zašto?

“Razmjena vještina” je krenula prije četiri godine u Zagrebu u klubu mama, a nedavno su “Razmjene vještina” krenule i u Rijeci u Molekuli[4], u Splitu u Kocki[5], u Čakovcu u Act-u[6], u Skopju pod imenom “Spodeli znaeenje”[7], a spremaju se razmjenjivati i Domaći iz Karlovca[8] i čini se još poneko u regiji.

“Razmjena vještina” inspirirana je GNU pokretom slobodnog softvera[9], pa je tako okupila tehnološke entuzijaste koji (najčešće) koriste GNU/Linux operativni sistem. Spektar znanja i vještina ide od ‘nemanja pojma’ do vjerojatno nekih od najboljih hakera u Hrvatskoj. Bud, drGspot, Aka, Dobrica, Aco, Saša, Lesh, stari Ivo, Zdravko, Željac, Hobbes, Siram i drugi su samo neki od Razmjenjivača koji su napravili Razmjenu vještina ugodnim mjestom razmjene znanja i vještina.

Najčešće se razmjenjuju vještine vezane uz korištenje GNU/Linuxa, instaliranje GNU/Linuxa na sve uređaje na koje se uopće može instalirati, konfiguriranje raznih perifernih uređaja, programiranje, pokretanje korisnih i beskorisnih servisa, beskrajno podešavanje korisničkog sučelja i slično.

Na “Razmjeni vještina” slobodni su i dobro došli i ljudi raznih drugih znanja i vještina no ono što takvi ne mogu očekivati je da ih na “Razmjeni vještina” očekuju ljudi koji baš izgaraju od želje da nauče nešto potpuno novo poput rastezanja, yoge, popravka bicikla, šivanja, pletenja i slično. Njima pomognemo instalirati GNU/Linux i preporučimo da dovedu još ljudi koji imaju slične interese pa da će se onda i njihova Razmjena dogoditi 😉

> 3)      Zašto smatrate da je razmjena važna?

Razmjena je važna Razmjenjivačima. I to bi bilo sasvim dovoljno već samo po sebi, no čini se da je Razmjenjivača i simpatizera sve više. Usput, važnost je precjenjena 😉

[0] http://www.razmjenavjestina.org
[1] http://www.tacticaltech.org/summersource
[2] http://www.mi2.hr/
[3] http://www.tacticaltech.org/
[4] http://www.molekula.org/
[5] http://www.kocka.hr/
[6] http://www.actnow.hr/
[7] http://spodeliznaenje.blogspot.com/
[8] http://www.domachi.hr/
[9] http://www.gnu.org