bura rub

ovceSudjelovao sam u pripremi i realizaciji nekoliko epizoda ‘Na rubu znanosti’. Sudjelovao sam i u nekom broju drugih TV emisija po različitim televizijama i u usporedbi s drugim emisijama ‘NRZ’ se izvrsno priprema.

Mišak je zainteresiran, artikuliran, lucidan, brz, profesionalan i zna kako napraviti emisiju. Novinari NRZ-a su super. Jednom prilikom su me spasili da se ne osramotim kad su skužili da je jedan dokumentarac u stvari mokumentarac što ja nisam na prvu skužio :o) Srećom to nije mijenjalo ništa na mojoj argumentaciji.

Koncept u kojem se ne suprostavljaju strane je legitiman i može proizvesti ambijent i iskoristiti vrijeme na vrlo kvalitetan način. U takvom konceptu voditelj je ključna osoba koja svojim pitanjima može napraviti razliku između govneta i super emisije. No, ako je gost šupalj ništa ne može spasiti emisiju.

Tempo kojim se rade emisije i sad već stotine emisija kroz godine su dovele ‘Na rubu znanosti’ na rub po kojem je teško plesati. Time veći izazov.

Mišak mi je privatno super simpatičan. Lucidni, duhoviti rokabili sa gomilom geekovskih interesa. Stripovski.

Ali.

Mislim da je Mišaka pojeo ambijent. Kad sam ga tek upoznao činilo mi se da je imao sasvim zreli balans skeptičnog i entuzijastičnog. Ono što se promijenilo je da je sada entuzijastičan u zagovaranju onoga što većina ljudi zove teorijama zavjera, a on naravno ne naziva teorijama zavjera.

Više puta smo se žešće porazgovarali oko tema s ruba znanosti i meni se činilo super pozvati ga da to oko čega se nismo slagali izloži javno pred publikom. To je i napravio na g33koskopu u mami u studenom 2009. Bio je to epic fail. Pred publikom koja mu je mahom bila vrlo naklonjena. Kao i u navedenom intervjuu krenuo je s rantom oko evolucije. Fail. Kasnije se ni i s drugim primjerima nije baš proslavio. Šteta. Nadao sam se da će biti drugačije.

Prozivka od strane znanstvenika dovela je do situacije u kojoj se Mišak profilira kao glasnogovornik isfrustriranih internet voajera, hiljadu puta pregaženih intelektualnih taština, luzera, suludih paraonidnih konstrukcija i uopće rulje koja bi sve što dovodi u pitanje njihovo instant objašnjenje svijeta najradije zapalila na lomači. Rulje koja uživa u blagodatima svijeta beskrajnog simplificiranja u kojem je sve moguće i u kojem je svatko dobrodošao. Svatko – osim. Njih. Koji su se urotili protiv Nas.

To je svijet neizbrojive količine neprovjerivih informacija koje zvuče vrlo precizno sa svojim imenima, prezimenima, mjestima, vremenima i fantastičnim odnosima. To je svijet pomahnitale mašte kojeg bi poželio svaki tinejdžer kojeg su tlačili u školi s učenjem napamet gomile nebitnih informacija. Izabereš slučajni podskup bilo kojeg korpusa informacija i daš mu interpretaciju spektakularnih epskih razmjera. Pobjeda. I osveta. Svijet u kojem se i sve igre na sreću mogu hakirati. Fantazijom.

Lucidni, duhoviti rokabili sa gomilom geekovskih interesa dobio je priliku da bude super heroj. Tu su mu priliku namjestili znanstvenici kojima je od svih stvari u kojima je znanost marginalizirana u našem društvu izabrali TV emisiju ‘Na rubu znanosti’. Razlog tome je i da su znanstvenici tradicionalno medijski nepismeni. Super kombinacija za budalasanje svih vrsta.

Volio bih da su se znanstvenici nekad pobunili protiv vjeronauka u školama. Protiv udžbenika povijesti, protiv uređaja protiv uroka u osnovnim školama, protiv certificiranih znanstvenika koji lupetaju o religiji, magiji, teorijama zavjera… Ovako su izabrali nadmetati se za svoje mjesto na medijskoj margini. Jer nacionalna televizija je ta koja legitimira. Jebo te bog da te jebo.

Vladajuće klase studij

Ovih dana završih prijedlog istraživanja za Jan van Eyck Academie.

Zadnjih godina nekoliko fenomena mi je zadavalo problem usaglašavanja ideoloških, praktičnih, estetskih i drugih perspektiva. Sve sam više spoznavao koliko toga ne znam i koliko su stvari kompleksnije od onoga što mi se u nekom času činilo kao najispravnija stvar na svijetu. Fenomeni se uglavnom tiču izbora korištenja tehnologija i mrežnih servisa. Čini mi se da se kriteriji idealnog postava nisu bitno mijenjali: otvoreni kod, distribuirano, interoperabilno, pristupačno, prilagodljivo i mobilno u smjeru maksimalne iskoristivosti. Tehnički: hibrid GNU/Linux kernela, Android virtualne mašine iznad toga, Cocoa/Carbon/Core Audio & Video API-a upakirano u fini integrirani API u _____ (ispuni svojim omiljenim programskim jezikom) + sve to u slobodnim oblacima, nekako…. Ideološki: GNU GPL. Daleko smo od toga.

JavaScript je poslužio kao mamac na koji je zagrizla gomila kreativaca u toplini svoga lokalnog preglednika ne bi li stvorili ambijent u kojem se JavaScript s golemim plijenom povukao u mračne dubine korporativnih oblaka. Kako nas je unaprijeđivanje navigacije i korisničkog iskustva odvelo sa tekstualnih stranica sa par sličica do reimplementacije kompletne povijesti aplikacijskog softvera tek nam je za odgonetnut.

Ono što mi je najzanimljivije kako su se u toj novoj paradigmi mreže kao ultimativnog računala ponašaju najrelevantniji akteri. Redom: Google, Facebook, Amazon & eBay. Zaobišao bi Microsoft i Apple, jer mi se čini da oni ili se ne snalaze (Microsoft) ili kao pravi kolonijalisti uspostavljaju apsolutnu kontrolu kroz razmjenu ogledalaca za prirodna bogatstva (Apple). Tako nešto.

Tema se krčkala godinama. Od predavanja ‘Being parazitoid’, preko ”Inovacije pokreta slobodnog softvera’ do bulažnjenja na ‘Hacking ideologies 2’ na Chaos Communication Congressu.

Bez ikakvog pretjerivanja i kurtoazije mogu reći da sam okružen dobronamjernom supersmart ekipom koja me voli(sic!) i poštuje: Aka, David, Dobrica i ostali na Razmjeni, Tomi, Petar, Teo, Domes u mami, Dubravka po svim frontovima, FriendFeed kružok: Ognjen, Klaudio, Zec, Una, Ivane, Klemo, EDD, Jakov, Nikola… risntli Mislav & Stipe.. Jebo te bog da te jebo… I u dramatičnoj američkoj završnici Eben, Alex, Ken (koji je dao ime ‘Ruling Class Studies’), Ted, Mako, Erik i na kraju Alan koji je moj katastrofalni engleski pretvorio, nakon par sati rada, u tekst. Prejebeno.

Ne znam koliko drugi ljudi  u ovakvim situacijama uspiju utlačit svoje frendove, ali meni se na kraju kad smo Dubravka i ja završili aplikaciju učinilo da sam sa svima igaro na rubu fair playa. Zajebano je to sa proizvodima koji mogu biti nagrađeni. Nepregledni proces odugovlačenja i dokonih družijanaca je puno opušteniji i ideološki prihvatljiviji. Prodao sam se za istraživanje na katoličkom Jan van Eycku 🙂

Ako se to dogodi slijedi bitno iscrpnije, napornije i perverznije cijeđenje mog superduperprejebenog socijalnog grafa. Čuvajte se i branite kako znate i umijete, i trebali bi znati da kad vam zahvaljujem ja to radim jer znam da ima još sokova na polici iza pulta.

Dragi robotu, puši ga mom grafu!

[scribd id=30054819 key=key-1wn7rjliytxmmkuiejg2 mode=list]

My Dear Friend Rita Flanagan

Rita Flanagan bi htjela biti moja Facebook frendica. Evo kako me pokušala zavesti:

would you be my friend, baby?

i know u wanna visit the west coast, darling. malibu may not be san francisco but what it lacks in linux software users, malibu compensates in lingerie sexy users! drop the web, honey! let’s surf my waves for a change! YEAH!

Rita zna da koristim Linux i da mi je to važno u životu, pogodila je da bi volio živjeti u San Francisku i da Malibu u kombinaciji sa sexom s njom zvuči približno primamljivo kao i život u San Francisku. Njeni politički pogledi su Democratic Party, a religiozni Agnostic. Voli Kate Bush, Roisin Murphy i Ciaru, a u modi preferira O’Neill.

Ima 28 godina i kad bi bili zajedno jeli bi puno Skittles čokoladica. Ima 24 prijatelja i čini se da u takvoj gomilici i ja imam nekih šansi.

Nije loše. Radujem se što oni koji me žele iskoristiti sve više znaju o meni. Ja ću im i dalje pomagati tako što ću voliti čokoladu, sex, lijepo vrijeme i morske radosti. Oni samo trebaju pogoditi moje male devijacije poput GNU/Linuxa.

Mislim da ću uskoro objaviti i live RSS feed s mog bankovnog računa pa će mi se možda svojom voljom skinuti s kurca.

Gatam iz dlana srijedom

isusPitanje “Vjeruješ li u Boga?” čini se vrlo preciznim i oni koji vjeruju (sic!) u tu preciznost očekuju neki artikulirani odgovor svakog koga to priupitaju.

Vjeruje se da je taj odgovor intimni introspektivni uvid. Intimni introspektivni uvid je naravno i uvid koji se može podijeliti s drugima. Način na koji će taj uvid biti primljen uvelike ovisi o intimnom introspektivnom uvidu onoga drugoga koji prihvaća ili ne prihvaća tuđe intimne introspektivne uvide. Intimni introspektivni uvidi na taj način bivaju konfrontirani ili podupirani iz vanjskog svijeta.

S vremenom svaki intimni introspektivni uvid pomalo evoluira kroz mrežu povratnih veza prihvaćanja i neprihvaćanja. U jednom času moguće je zamisliti klastere uvida koji se zajedno kreću mrežom odnosa između svih drugih klastera uvida.

Svaki uvid u nekoj vremenskoj jedinici može biti elementom većeg broja klastera. Dva najveća klastera su vjernici i ateisti. Uvid koji pripada klasteru vjernika vjerojatno će pripadati i nekom broju klastera koji će se nazivati kršćanskim, pa možda nekom lokalnijem npr. grkokatoličkom na Žumberku. Neki uvidi će ponekad na neko vrijeme balansirati između klastera koji su drugim uvidima kontradiktorni i nedopustivi. Moguće je zamisliti ljude koji “se pitaju” razna pitanja i tako putuju kroz različite klastere uvida.

Neki ljudi će imati potrebu da se više fokusiraju na intimno, neki na introspektivno, neki na odnose prihvaćanja i neprihvaćanja, a neki na osjećaj pripadanja nekom broju klastera uvida. Bavljenje pozicijom vlastitog uvida u mapi klastera uvida najčešće je najbolji put za izgubiti mogućnost intimne introspekcije oko pitanja: “Vjeruješ li u Boga?”.

Refleksivna svijest o sebi kao cjelovitom biću sa relativno skladnim odnosom sa svojom okolinom može biti ozbiljno narušena. To može biti posljedica raznih okolnosti: psihičkih, fizičkih, društvenih, raznih 😉 Tek na rubu dezintegracije vrijedi posegnuti za intimnom introspekcijom i pokušajem odgovora na: “Vjeruješ li u Boga?” ili što je to što me čuva da se ne strmoglavim. Nad tim scenarijem je moguće meditirati. Ne mislim da u toj situaciji ljudi sigurno vjeruju. Mislim da je to jedina situacija iz  koje taj odgovor treba tražiti.

Žalosno je kad šetnju rubom proizvode primarno okolišni/društveni faktori. Srećom društvo se razvilo u toj mjeri da je za većinu ljudi šansa da šetaju rubom strmoglavljivanja toliko mala da je potpuno nevažno vjeruju li u Boga. Okolnosti koje ih eventualno guraju u smjeru strmoglavljivanja puno su više pod kontrolom njihove pismenosti i političkog angažmana.

Pit bul kriterijer

cvit

Zamoliše me da napišem neki kratki tekstić iz kojega valja napraviti neke kriterije procjene vrijednosti neprofitnih kulturnih portala. Kriterije procjene sadržaja nisam doticao i ne bih rado u tu diskusiju 😉 Vjerojatno bi neka referenca na Dugi rep u prostoru sadržaja dobro došla no vjerujem da ovi kriteriji stvaraju Dugi rep kao “side effect“….

“Kvalitetan kulturni mrežni portal je komunikacijska platforma koja proizvodi, selektira, redistribuira sadržaje, te oko istih okuplja zajednicu koja participira tako što dalje proizvodi, selektira i redistribuira objavljene sadržaje.

Koncept, kvaliteta i vrijednosti koje predstavlja mrežni portal ostvaruju se sveukupnošću objavljenih sadržaja, aktiviranjem čitatelja u višesmjernu komunikaciju, poticanjem kolanja i prerađivanja sadržaja (logikom pristupa i protoka informacija) te pripadajućim stvarno ostvarenim mrežnim prometom.

Današnji web oslobodio se doslovnog preslikavanja fizičkog u mrežni prostor. Mjesto i ime mrežnih destinacija pomaklo se (iz statične web domene) u izmjerljivi značenjski prostor ključnih riječi (eng. tagova) i reputacije. Reputaciju vjerojatno najbolje opisuje PageRank algoritam pretraživača Google: visoko mjesto na stranici rezultata uvjetovano je brojem poveznica s drugim respektabilnim (po istoj logici) mrežnim destinacijama. Izostanak visokog mjesta u rezultatima stvarne pretrage na pretraživačima (Google, Yahoo!, Bing..) ne znači nužno nisku reputaciju, no visoka pozicija na pretraživačima za relevantne ključne riječi vrlo je dobar pokazatelj reputacije.

Slobodna distribucija informacija u digitalnoj mreži donosi pozitivne društvene promjene. Slobodnu distribuciju informacija omogućava tehnička i pravna infrastruktura. Sadržaji objavljeni pod uvjetima slobodne daljnje distribucije (i eventualno modifikacije) preduvjet su legalne slobodne distribucije. Nakon prelaska Wikipedije na Creative Commons licencu Imenovanje – Dijeli pod istim uvjetima (http://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/hr/) ta je licenca postala garancija pravne interoperabilnosti. Tehnička interoperabilnost postiže se striktnim poštivanjem web standarda pri izradi i održavanju web stranica, ali i ponudom objavljenih sadržaja u podatkovnim formatima pogodnim za daljnju distribuciju: RSS za vijesti i dr. te formati poput iCal-a za događaje, FOAF za socijalni graf i slično.

Participacija korisnika u proizvodnji reakcija i novog sadržaja, selekciji i redistribuciji stvara zajednički značenjski oblak. Vrijednosti i koncept mrežne destinacije oslikava se i u odnosu prema i načinu moderiranja participacije zajednice korisnika. U slučaju stvaranja servisa socijalnih mreža koncept i vrijednosti se isčitavaju iz zaštite privatnosti korisnika i uvjeta korištenja servisa.

Kvalitetna mrežna destinacija svojim korisnicima ponudit će transparentan uvid u statistike mrežnog prometa.

Navedeni tehnički, a i pravni, preduvjeti nisu dovoljni za kvalitetu i reputaciju. Kvaliteta i reputacije ostvaruje se stvarnim mrežnim prometom: ljudima koji čitaju, reagiraju, participiraju, povezuju se i stvaraju nove sadržaje inspirirani radom neke mrežne destinacije. Procjena stvarnog mrežnog prometa isčitava se uvidom u statistiku posjeta i plasiranošću prilikom pretraživanja na tražilicama (npr. www.google.com) i drugim mjestima procjene broja posjeta.

Sve viši nivo slobode distribucije digitalnih sadržaja u svijetu posljedica je visoko konkurentnog, dinamičnog i razvijenog tržišta, te je tržišnim subjektima ostavljeno da konkuriraju inovacijama u prostoru novih poslovnih modela, dodanih vrijednosti za krajnje korisnike i slično.

Javno poduprti projekti trebali bi osigurati javno dostupne sadržaje koje ne sputava restriktivni režim intelektualnog vlasništva, u interoperabilnim formatima za daljnju redistribuciju i interpretaciju, kao i transparentni uvid u statistike korištenja mrežnih sadržaja i semantički oblak ključnih riječi i dosega međusobnog povezivanja s drugim mrežnim destinacijama.”

Sirotingo i bogu si teška…

svinje u trkuNe postoji razina razlikovanja na kojoj ne parazitira neka kompeticija.

Dvije su glavne kategorije tih kompeticija: interpretativna i interesna.

U intepretativnoj se uglavnom nadmudruje ili u primitivnijoj varijanti nipodaštava. Ako je aktivnost dokumentirana, a još bolje i javno dostupna, onda ona (ponekad) proizvodi i (po)nešto diskursa.

U interesnoj kategoriji događa se politika. Selektivno se isključuje i uključuje. To nije ona “politika-kurva” o kojoj svi imaju stav. To je (mikro)politika koja se bavi odnosima i gradi pozicije moći. To je ona politika u kojoj se gomila nesretnika nadmudruje i nipodaštava vjerujući kako su baš oni izuzeti (pogotovo u samom času činjenja) te prljave rabote pozicioniranja.

Razina razlikovanja “civilnog društva” u društvu je vjetrometina upravo svih vrsta kompeticija. Tko nije civilnodruštveno aktivan može srati o parazitiranju na raznim jaslima, nikakvoj produktivnosti u tom sektoru i naravno negirati ikakav značaj civilnog društva u bilo kakvim pozitivnim društvenim promjenama. I bit će sasvim u pravu.

Ono što će gotovo uvijek ostati neizrečeno je da se isti tip kritike može uputiti svakom drugom sektoru u (hrvatskom) društvu. Parazitiranje na raznim bankovnim i drugim kreditima, prevare lakomih i naivnih investitora, nikakva produktivnost, neispunjenje obećanja i obaveza…

Individualna pozicija iz koje se tako lako puca je ona koja sebe definira tako što kaže “ja samo radim tamo”. Ona se podrazumijeva za bilo kojeg zaposlenika (koji nije vlasnik) nekog poslovnog subjekta ili državne uprave. O zaposlenicima koji “mijenjaju svijet” bez sprdnje piše samo kalifornijski magazin WIRED, a entuzijastični zaposlenici u pravilu dolaze iz Silicijske doline ili (odskora) Obamine administracije.

Od poslovnog poduzetnika se očekuje da zarađuje. Problematična eksploatacija prirodnih, ljudskih ili bilo kojih drugih resursa relativno lako će naći opravdanje u kontekstu poslovnog uspjeha. Poslovni poduzetnik se ne bori s vjetrenjačama. Uhvaćen u takvim poduhvatima poduzetnik postaje budalom.

Civilno društvo se nerijetko bavi problemima održavanja u životu nečega što je na putu (bržeg ili sporijeg) izumiranje. Od samog početka bavljenja nekom od takvih tema svi uključeni su svjesni visoke vjerojatnosti potpunog debakla. Ustrajanje usprkos povremenom osjećaju da si budala je sastavni dio takvog poduzetničkog poduhvata.

Ono što poduzetnike-budale ponekad spašava najgoreg mogućeg scenarija je izbijanje krize veće od njih samih. Ponekad su to globalne klimatske promjene, ponekad geopolitički interesi velikih sila, a u (mom) slučaju restriktivnog legalnog režima intelektualnog vlasništva monopol jedne kompanije (Microsofta) koji mobilizira ostatak tržišnih aktera u alijansu oko ideje Otvorenog koda.

Ovakav uvod mogao bi svaku budalu s dobrim namjerama podržati u kontinuitetu najbeskorisnijih mogućih aktivnosti. Moj sudrug Teo C. još davno je posložio mali interpretativni alat koji mi dobro služi u analizi besmisla bavljenja temama koje ne prodaju zapakirane proizvode. On kaže da postoje četiri razine bavljenja koja imaju za cilj neku društvenu promjenu:

  1. izbor relevantne teme
  2. vidljivost
  3. utjecaj
  4. realizacija promjene

1. Izbor relevantne teme se čini vrlo jednostavnim i spontanim razvojem stvari. Očekivani scenarij je da netko iz vlastite perspektive uoči problem, primjeti poopćivost teme i odluči se aktivirati u smjeru prihvatljivih solucija.

U “razvijenim demokracijama” određeni broj tema je relativno dobro artikuliran i pozicioniran u vrlo kompleksnoj mapi ispreplitanja civilnog društva s državnom upravom i poslovnim sektorom. Većina ljudi pri izboru tema  izabrat će već etabliranu ekologiju, *prava (ljudska, građanska, ženska, lgbt, manjinska, životinja…), humanitarne aktivnosti, građanska participacija  i slično. Priključit će se već postojećim ili krenuti s novim organizacijama koje će se boriti za svoje mjesto na etabliranom polju.

S vremena na vrijeme pojave se i nove teme koje se bore za svoje priznanje i poziciju u spektru već priznatih tema. Takve teme najlakše je nipodaštavati. U pravilu tako da se spomenu gladni u Africi i oboljeli od raka.

Pri izboru relevantne teme vrlo je kontroverzna strategija organizacija koje mijenjaju svoje prioritete i teme s obzirom na sezonske preference i agende donatora. Takve organizacije služe kao servisi donatorima i lako ih je prepoznati po tome što jedne godine umrežavaju lokalne urbane inicijative, a slijedeće educiraju Rome. One mogu sasvim profesionalno, možda i brižno i entuzijastično, odraditi svoje projekte, ali će se uvijek naći ljudi koji sumnjaju u njihove motive izbora relevantne teme.

2. Vidljivost je jedna od najvažnijih komponentni kredibiliteta koju neka organizacija ili njena tema zauzima u prostoru javne pažnje. Pokazatelji vidljivosti su broj pojavljivanja u sredstvima javnog informiranja i broj ljudi koji se na bilo koji način u komunikaciji referira na entitet ili temu.

Medijska vidljivost je skupa na nekoliko načina. Proizvesti velik broj pojavljivanja u medijima iziskuje iskusan (često skup) tim koji često mora prilagođavati sadržaje tako da se oni uklope u standardno medijsko mađijanje spektaklom. Skandali, optuživanje, strah, neizvjesnost, sumnje i ostale bombastičnosti. Rijetke su prilike, a nakon toga i uspješno prevođenje taktičkih medija i culture jamminga kao u slučaju akcija Prava na grad. Kupovanje oglasnog prostora u medijima je još skuplje.

Internet, a pogotovo pojava masovnih društvenih mreža, otvorila je prostor za veliku promjenu u uspostavljanju i evaluaciji kredibiliteta i vidljivosti. Čini se da je korpus znanja i vještina za pravi prelazak na mrežne platforme i dalje relativno oskudan. Možda i zbog toga što prve provjere uspješnosti i relevantnosti poput statistika posjećenosti i broja referenci vrlo vidljivim čine prije svega marginalni status organizacije i njenih tema.

Vidljivost kao ultimativni cilj može imati za posljedicu potpuni gubitak stvaranja zajednice oko organizacije, kao i zdrave mreže suradnje. Egzistencija organizacije tada postaje kontinuitet pojavljivanja u medijima.

3. Utjecaj je vrlo osjetljiva razina djelovanja koju najveći broj inicijativa civilnog društva ne uspije dosegnuti. Pogube se u izboru relevantnih tema, pokušajima dosezanja vidljivosti ili servisiranju donatorskih agendi.

Jedan dio civilnog društva ovu razinu djelovanja vidi kao bavljenje odnosima moći koje civilno društvo ne bi smjelo doticati. To su ili anarhoidi “kojima se to gadi”, “nije dovoljno radikalno/revolucionarno” ili one inicijative koje civilno društvo vide kao “politički neutralno”.

Puno ljudi utjecaj definira kao poziciju i njoj pripadajuću šansu za dobivanje donacija. To je kredibilitet. Više ili manje zaslužen.

Preduvjet za razinu djelovanja koju želim opisati je pregled nad mapom struktura o donošenju odluka, mehanizmima donošenja odluka, kao i o razini gdje se te strukture (eventualno) restrukturiraju.

Tek nakon uspostavljenog pregleda nad takvom mapom  moguće je utjecati na te strukture, a ponekad utjecati i na restrukturiranje istih. Pozicija utjecaja rezultat je minulog rada i kontinuiteta, međutim u korumpiranim društvima čest je slučaj dobivanja pozicije moći priključivanjem nekom klanu.

Veliki problem u ostvarivanju, procjeni i evaluaciji pozicije utjecaja može biti nejasna veza između partikularnog interesa zagovaratelja teme i interesa šireg polja relevantne teme. U pravilu, ako sudjelovanje na mjestima odlučivanja ne rezultira benefitom cijelog polja (vidi “relevantne teme” pod 1.)  u kojem se nalazi akter utjecaja već samo ostvarivanjem interesa pojedinačnog projekta, organizacije ili individue to upućuje na raspodjelu resursa među prilegiranim “trgovcima”.

Unapređenje polja nužno unapređuje većinu aktera u samom polju. Na taj način zagovaratelj promjena u nekom polju gotovo sigurno će profitirati unapređenjem polja u kojem djeluje. Zdravo polje vrlo vjerojatno će se organizirati u dinamične veze suradnje.

U etabliranim (često prenapučenim) poljima veća je šansa antagonizama i direktne konkurencije aktera. Polja u kojima postoji zdrava suradnja mogu biti viđena od strane “prenapučenih” kao stvaranje novih klanova.

Nemoguće je “preskakati” perspektive u artikulaciji svojih pozicija.

Akteri čija je primarna briga osigurati materijalna sredstva za rad (i život) imat će tendenciju svaku situaciju raspodjele resursa reducirati na svoju mjeru referentne vrijednosti (uglavnom novac).

Akteri koji se isključivo interesno povezuju s drugima imat će tendenciju reducirati svaku suradnju na partikularne interese i negirat će bilo kakvo postojanje principa i sustava vrijednosti kod udruživanja drugih.

Utjecati znači biti sposoban djelovati na mjestima odlučivanja tako da izabrane relevantne teme postanu prioritetne naspram drugih tema. U nerazvijenim sistemima odlučivanja, gdje ne postoje kriteriji, procedure i transparentnost izbora tijela, procedura i mehanizama odlučivanja, potrebno je prije svega djelovati na restrukturiranje istih tih mjesta za odlučivanje.

Takva situacija zahtjeva fleksibilnost aktera svih polja u postavljanju meta-teme “poslagivanja” sistema kao prioriteta u svom djelovanju. U takvim situacijama svi privilegirani blokirat će procese poslagivanja, a u dezorginiziranom sustavu lako će “kupiti” problematične aktere nudeći privilegije.

4. Realizacija promjene je vrlo rijetka prilika koja se pruža uspješnim akterima civilnog društva. Svaka relevantna tema uključuje toliko složenu matricu aktera, njihovih međusobnih odnosa i gomile atomarnih aktivnosti da je kada se neka promjena ukaže na opće prihvaćenoj razini razlikovanja teško ustvrditi “težinu” doprinosa pojedinačnih aktera. Tada je vrijeme za slavlje i novu rundu aktivizma 😉

Re: Mike Masnick nudi nadu za glazbenu industriju (prezentacija na sajmu NARM)

eto.. čini se da mogućnost slanja mejlom žešće oživljava ovaj blog.. sad mi je u stvari problem da ovaj komenatar ne mogu poslati mejlom na moje journals at last.fm.. uf.. uf.. kad će to sve skupa biti interoperabilno… never mind..

i dalje komentari stižu sa http://glazba20.com/ ,a današnji post je baš dobar.. evo malog citata citata citata:
“Kad netko želi da mu kažemo što će zamijeniti novine, zapravo zahtijevaju da im se kaže da ne živimo u vremenu revolucije. Traže da im se kaže da se stari sustav neće raspasti prije nego li ga novi zamijeni. Žele čuti da stari socijalni ugovori nisu u opasnosti, da će centralne institucije ostati sačuvane, da će nove metode širenja informacija prethodnu praksu poboljšati, a ne prekinuti. Žele da im se laže. Sve je manje i manje ljudi spremno izreći takve laži.”

fala dusu i na trudu pri prevođenju 😉

Sent to you by marcell via Google Reader:

By: marcell mars

via Comments on: Mike Masnick nudi nadu za glazbenu industriju (prezentacija na sajmu NARM) by marcell mars on 6/23/09

super je kako gubitnici pronalaze razloge da umanje uspjeh pobjednika.. kao ne valja im strategija jer su oni otprije poznati.. pa da! to upravo i *je* poanta…

oni koji su poznati i uspješni znaju iskoristiti priliku i prilagoditi se novonastaloj konstelaciji… bezbroj je onih koji su poznati i ne snalaze se, gube, čmrlje, cmizdre i čekaju da ih spasi grozna i pohlepna industrija, kao što su čekali i da ih neko ranije spasi od te groze i pohlepe….

pozicija s koje se ulazi u svijet u kojem reputacija i preporuka znači gotovo sve je jedan od najbitnijih parametara… nepoznatima je i dalje prvi korak da postanu poznati… nakon što se s te pozicije pomaknu u komercijalni uspjeh gubitnici će i dalje moć govorit kako je to zbog toga što su već bili “poznati” ;)

metkalfeov zakon kaže da je vrijednost telekomunikacijskih mreža proporcionalna broju korisnika [n(n-1)/2]. nije teško izračunati s kolikom prednosti kreću u digitalne mreže oni koji su reputaciju izgradili u svijetu van digitalnih mreža. ono što je pitanje za “poznate” je da li će oni to fakat i iskoristiti.

http://en.wikipedia.org/wiki/Metcalf%27s_law

Things you can do from here:

nesporazum kreće iz poimanja pojma vlasništva

Ovo je drugi post poslan iz Google Readera. Pogledao sam prvi post i zaključio da sam odustao od inzistiranja na mejlovima s čistim tekstom. Nedostaje mi da u Google Reader mejlu ubacim neku sličicu, a neda mi se isprobavati da li HTML uopće pomaže. Imam 37 godina i jako sam ostario. Prihvaćam poraz 🙂

Sent to you by marcell via Google Reader:

By: marcell mars

via Comments on: Odgovor američkog diskografskog udruženja RIAA na otvoreno pismo odvjetnika Charlesa Nessona by marcell mars on 6/1/09

mislim da cijeli nesporazum kreće iz poimanja pojma vlasništva. vlasništvo je *pravo*. o ograničavanju mogućnosti iskorištavanja nečijeg predmeta vlasništva brinu se vlasnici i (eventualno) država. to ograničavanje zahtjeva iskorištavanje raznih resursa.

u času kad ograničavanje zahtjeva veći ulog (u resursima) od koristi iskorištavanja predmeta vlasništva postoji nekoliko mogućih scenarija za vlasnike. jedan je da zatraže pomoć od države pozivajući se na svoje pravo. drugi je da odustanu od poslovnog modela i očekivanja zarade od vlasništva koje zahtjeva toliki ulog u resursima zaštite.

država ulaže resurse u zaštitu privatnog vlasništva. preko svakog pojedinačnog slučaja čuva jedan od temeljnih principa svog postojanja. ta cijena za državu/društvo može kao i u slučaju lošeg poslovanja biti previsoka s obzirom na društveni dobitak.

država najčešće odbija zaštiti pravo vlasništva u slučaju da skupina koja traži zaštitu nije dovoljno jaka da se predstavi kao univerzalni reprezent društva. u slučaju hrvatske države to mogu biti odbjegli srbi koji traže da im se vrate oduzeti stanovi za vrijeme njihovog izbivanja iz hrvatske ili na primjer crkva koja traži da joj se vrati ono što joj je oduzela država prethodnica. u slučajevima fizičkih objekata jasno je da oni koji iskorištavaju te objekte imaju ekskluzivitet nad iskorištavanjem.

u slučaju digitalnih objekata ne postoji ekskluzivitet nad iskorištavanjem. digitalni objekti u smislu konzumiranja su nepotrošivi. njihova vrijednost se može mjeriti u sasvim drugom registru.

ekskluzivno poznavanje sadržaja nekog digitalnog materijala može napraviti odlučujuću prednost u prevođenju znanja/poznavanja sadržaja u drugi medij (npr. prijenos znanja u prodizvodnju fizičkih objekata koje je moguće lako prodati).

kulturno-umjetnički digitalni sadržaji su manje iskoristivi u prevođenju u drugi medij i oni prije svega služe proizvodnji doživljaja i iniciranju komunikacije i socijalizacije upletenih u doživljavanje.

današnja društva imaju tendenciju prepoznavati znanje i kulturu kao visokopoželjnu društvenu vrijednost, no infrastruktura digitalnih mreža je u tolikoj mjeri revolucionarna za sve prijašnje modele zaštite prava vlasništva da pokušaj da se zaštiti vlasništvo na dosadašnji način iziskuje od društva previsoku cijenu. realizacija takve zaštite je komunikacijska infrastruktura koja ukida gotovo sve druge konstitutivne vrijednosti društva (npr. sloboda govora, pravo na privatnost i druga ljudska i građanska prava).

rezultat nesnalaženja države u reguliranju digitalnih mreža u sferi (pop)kulturnih proizvoda je šizofrenija u kojoj većina ljudi uživa u “kriminalu” potrošnje, a manjina dosada privilegiranih osjeća se izdanom. svi zajedno su najčešće svjesni svih dobrobiti poput dostupnosti znanja, djeljenju i proizvodnji novih znanja (npr. wikipedia).

moram priznati da ne suosjećam sa razbijanjem mita o zaslužnoj kreativnoj individui koja ovih dana pati jer je nitko (financijski) ne poštuje.

jedan od mogućih pogleda na problem devalvacije vrijednosti popularne glazbe je i u devalvaciji distinktivnog u glazbi. kroz stotinjak godina i nakon nekoliko ciklusa iz narativnog u apstraktno pitanje je da li možemo zadržati istu cijenu po jedinici sadržaja. a ako je to samo pitanje tržišnih dinamika neka crkne glazba, jebe mi se.

Things you can do from here:

iz reply_trackera mejlom u wordpress.com

Wordpress.com je ponudio mogućnost postanja mejlom. W00t!

S vremena na vrijeme uložim dovoljno truda u neke komentare na različitim forumima i blogovima da oni sasvim solidno mogu biti objavljeni na blogu. Copy/paste mi se uvijek činio prevelikom tlakom.

Reply_tracker je kategorija u koju ubacim RSS feedove (kad postoje) threadova diskusije i tako dobijem eventualne nastavke diskusija. Ovo je jedna od takvih diskusija.

Glazba2.0 je blog Zvonimira Dusa, uspješnog glazbenika, koji entuzijastično prihvaća mrežnu komunikacijsku infrastrukturu. To je, nažalost, još uvijek rijetkost unutar glazbene industrije. S vremena na vrijeme komentiram Dusove postove. Volim o tome diskutirati 😉

Sent to you by marcell via Google Reader:

By: marcell mars

via Comments on: Napster ponudio streaming + 5 MP3 downloada za 5$ by marcell mars on 5/20/09

> evo dolazi npr. novi software za iPhone s podrškom za Bluetooth P2P.
> Eto puta za novi internet, ovaj puta pravi, i uistinu demokratičan

peer2peer tehnologije poput torrenta su softverski sloj *iznad* TCP/IP-a (kojeg spominjem). one prije svega adresiraju optimiranje količine protoka informacija u mreži i to tako da logiku preusmjeravanja implementiraju na krajnjim točkama mreže a ne samo po routerima davatelja mrežnih usluga.

peer2peer tehnologije nisu superiorne TCP/IP-u one upravo žive na TCP/IP infrastrukturi. eksploziju prihvaćanja peer2peera su pokrenuli glupani iz filmske i glazbene industrije. to je bio odgovor razvijateljske zajednice na slabu točku koju je imao napster tako što je držao previše stvari na svojim serverima.

provjerio sam priču za iphone i bluetooth p2p jer mi je zvučalo čudno kakve veze ima bluetooth i peer2peer, a pri tom još i apple koji je najinteligentniji igrač doktrine mobilnih telekomunikacija ;) i kao što sam i očekivao to je samo marketinški buzzword trik gdje na kraju jedino što će se moć je spajati *samo* iphone da bi se igrale igre…

ono što je bitno veći pomak u optimiziranju mrežnog prometa je nešto što se zove mesh networking ili dinamično prilagođavanje i modificiranje *topologije* mreže… podršu za mesh networking ima recimo olpc…

no ono što se meni čini je da postoji velika opasnost da će prodaja buzzworda od strane applea i mobilnih telekomunikacija uspostaviti bitno zatvoreniju mrežu od ove koju imamo danas a kamoli mesh mreže…

možda i neće.. možda je trenutna masa ljudi koji mrežno komuniciraju dovoljno velika da nezaustavljivo ide u smjeru maksimalne optimizacije mrežnih potencijala.. možda.. u međuvremenu ja serem protiv mobitela, applea i mobilnih operatera ;)

> jer ovaj to nije obzirom da u osnovnoj ideji zamišljen kao mreža jakih
> servera što implicira ustanove ili tvrtke, a čim su tu ustanove i tvrtke, eto
> i društvenih nejednakosti.

ne bih se složio s ocjenom današnjeg interneta. arhitektura TCP/IP mreža *ne* implicira mrežu jakih servera ustanova ili tvrtki.. upravo suprotno.. to dokazuje i kreativni sloj iznad njega gdje se recimo pojavi torrent… količina servera velikih tvrtki i ustanova je posljedica tokova financijskih investicija, a ne mogućnosti koja proizlazi iz mrežne arhitekture…

društvene nejednakosti nisu posljedica arhitekture TCP/IP mreža. društvene nejednakosti prate arhitekturu odnosa moći (izvana) i na arhitekturi (TCP/IP) koja te odnose može promijeniti.

društvene nejednakosti su prije svega domena politike. lessig govori o četiri dinamike koje u tom smislu određuju nejednakosti na internetu: arhitektura mreže (softverski kod), tržište, zakonska regulativa i socijalne norme… socijalne norme i arhitektura mrežepokazuju da je društvo *na* internetu bitno dalje od društva *van* interneta… to ne znači da bi čak i takvo društvo na internetu bilo dovoljno dobro ;)

may the source be with you :P

Things you can do from here:

Semantički web u praksi ili ima li dugi rep žaoku?

rssBaš sam sretan što će se “Semantički web u praksi” dogoditi i u Splitu. Prvi put imam osjećaj da participanti ako počnu koristiti znanja s radionice postaju bitno veći od radionice 😉

Evo kako sam to najavio:

“Marcell Mars: Semantički web u praksi ili ima li dugi rep žaoku?Mjesto održavanja: UMAS (Tvrdjava Gripe), Glagoljaška b.b., Split

Javno predavanje: četvrtak 05.03. u 18:00
Radionica: četvrtak od 19:00 do 20:00, petak od 18:00 do 20:00, subota od 17:00 do 20:00

—-
O predavanju: Ukratko. Skoro.

Vremenom: prva radio stanica dobila je konkurenciju u gomili drugih radio stanica i u prvom TV kanalu, pa je prvi TV kanal dobio konkurenciju u gomili drugih TV kanala i u prvoj kablovskoj TV mreži. Prva je kablovska TV mreža dobila konkurenciju u gomili drugih kablovskih mreža i u prvoj digitalnoj podatkovnoj mreži. Prva digitalna podatkovna mreža dobila je konkurenciju u gomili drugih digitalnih podatkovnih mreža i u pojavi prve globalne digitalne mreže – Interneta.

Vremenom: pažnju prosječnog znatiželjnog i dobrohotnog čovjeka zaokuplja razgovor s pripadnikom istog plemena, ritual vrača, pjesma, ples, slika, čitanje, pisanje, sport, kazalište, koncert, knjige, novine, magazini, film, radio program, glazba, tv program, računalne igre, Internet, mrežne igre, SMS-ovi, Facebook… U digitalnim mrežama prosječni znatiželjnik ima pristup većini dokumentiranih sadržaja ikad kreiranih. Većinu novonastajućih sadržaja prosječni znatiželjnik u digitalnim mrežama ima priliku konzumirati u (skoro) realnom vremenu objavljivanja.

Vremenom: stvarali su kreativni, umnažali i distribuirali su bogati (vlasnici), a konzumirali potrošači. Pojavom digitalnih mreža hiperstvaraju, hiperumnažaju, hiperdistribuiraju i hiperkonzumiraju svi. Hipersvi.

Vremenom: procesorska snaga, brzina protoka informacija u mreži i kapacitet pohrane povećava se ekponencijalno. trošak umnažanja i distribuiranja digitalnih informacija teži nuli.

Dinamiku odnosa ljudi i roba u digitalnim mrežama uvjetuju socijalne norme, tehnološka implementacija logike pristupa i protoka informacija, tržišni interesi i zakonska regulativa. Projekti koji se ne uspijevaju dinamički prilagođavati međuodnosu tih faktora propadaju. Uz puno buke propada glazbena industrija bazirana isključivo na prodaji nosača zvuka. Propada novinska industrija. U novonastalim uvjetima gubi se uloga posrednika kakvu smo znali. Za neke to je ostvarenje najslađih snova, za neke druge Armagedon.

—-
O Radionici: Nakon što je RSS standard strukturiranja sadržaja stvarno najšire prihvaćen krajnji korisnik setom mrežnih servisa u prilici je pratiti novosti sa svojih omiljenih mrežnih destinacija na jednom mjestu (Google Reader), na tom mjestu jednostavno selektirati, označavati i komentirati one relevantne, pa ih takve i automatski javno objavljivati (Google Reader/Protopage/Pageflakes). Istraživanju i razmjeni relevantnih informacija u suradnji s drugima pomoći će mrežni alati poput Deliciousa i Diiga. WordPress, Twitter, Flickr, Youtube, Last.fm omogućit će objavljivanje bilo kojeg formata vlastitog sadržaja (npr. blog, kratke poruke, fotografije, video, glazba). Naprednom filtriranju, stvaranju i procesiranju RSS feedova služe Dapper i Yahoo!Pipes.

Korištenje ovih alata omogućava lakše praćenje novosti i relevantnih izvora informacija, skraćivanje vremena uobičajenog pregledavanja sadržaja, a dodana vrijednost korištenja tog skupa mrežnih alata je automatsko prenošenje (eventualno sa svojim komentarima) i javno objavljivanje sadržaja koje korisnik odluči označiti relevantnim. Sve ono što rade i velike medijske kuće, ali uz cijenu “običnog” surfanja ;)”