A letter from the future

In “Surfing the Black: Yugoslav Black Wave Cinema and Its Transgressive Moments”  I found this info about the great short movie by Karpo Godina:

O ljubavnim veštinama ili film sa 14441#

About the Art of Love or a Film with 14441 Frames (1972) is a documentary short written, directed, shot and edited by Karpo A. Godina. Typographic intervnetions are by Slobodan Mašić and the soundtrack by Peđa and Bata Vranešević aka  Laboratorija zvuka. Produced by Zastava film.

“The army asked me to make an official military film. Instead I made one that said: ‘Make love, not war.’ The military literally chopped it up with an axe, but I was able to save one print.” (Karpo Godina)

The film is set in Saramazalino, a village near Štip, Macedonia and explores the fact that there was no interaction between  some thousands of girls, workers in a textile factory, and some thousands of soldiers stationed in a garrison nearby. The   film is a visual collage of steady master shots and the whole narration of the film is in the soundtrack.

I love to watch this movie through the eyes of generals who “literally chopped it up with an axe” after they finished watching it. In the book  (page 191) I also found the letter from the future by Anonymous Troll to generals (in general):

dear general,
don’t worry we’re from the internet. from the future. anonymous advisers.

our consultancy is direct and unrelenting. you will not hear what you yearn for. you are rigid. and you don’t have sense of humor. you have power.

your power and rigidity turn you into the material suitable for sculptures. sculptors are invaders. and like sun tzu teaches us: you must use the path of an invader.

let me tell you story about barbra streisand. first, a little bit of history, in your case: a little bit of future. soon, people will be able to send texts, images, sounds and videos to each other without any delay all around the world. that’s what we, from the future, call internet.

in 2003 barbra streisand will try to stop kenneth adelman from publishing a photo of her house. at that moment in reality just few hundred people would see the photo. soon after that, due to her celebrity status, many will publish the news about her attempt and as a result more than half a million people will get to see the photo in the following month. she didn’t use the path of an invader, of anonymous sculptor.

that is why when the sculptor wishes for cannons facing each other during the filming: use the path of invader. calm down. and you’ll be fine.

don’t feed the art with rigidity and power. get the sense of humor. or in the future history will mock you.

anonymous

Youtube vs tank? Rather naïve but I still like it.

OLOBKA PIŠE SPCEM

26169998-olobka

Dvijehiljadečetvrte sam se rado prepuštao osmišljavanju umjetničkih projekata. Za prvi device art sam tako pripremio projekt “Olovka dvostruko zašiljena” i bio sam 100% siguran da će moje drugarice iz kontejnera skakati od sreće kako sam to super smislio. Čak sam kupio i kutiju olovaka i šiljilo. I drugarice su mi rekle: 😛

Moram priznati da nisam bio sretan s tim. Nakon 7 godina mi je zanimljivo nekoliko stvari u cijeloj toj situaciji:

  • Često ljudi misle da radove umjetnika kuratori biraju jer su frendovi. Puno češća situacija je da ljudi postaj super frendovi jer se nađu oko interesa i radova. To i nije neki specijalno zahtjevan uvid, ali mi je drago da imam ovaj odjeb u svom popisu neuspjeha. Ljudi misle. Pa se ne slažu. I ostaju prijatelji. Kontejnerke i ja smo poslije toga puno surađivali i družili se.
  • Nisam baš ljubitelj angažiranih radova u kojima se eksploatira eksploatacija. Romi, žene, radnici, životinje, crnci, muslimani, židovi, tko god. Još uvijek mi je drag ovaj prijedlog jer mi se čini da je baš fino ubo lokalni susret uređaja i umjetnosti. A očekivano, prepriča prepriča dosjetki mi je sasvim dovoljna satisfakcija.
                       __________________________          
                      />------------------------>\
                     / >-hrvatski---------------> \
                     \ >----------------srpski--> /
                      \>________________________>/

                      Olovka_dvostruko_zašiljena

Nenad Romić ovim je radom potvrdio tezu da je za svaki problem, ako
je pravilno sagledan, moguće kreirati uređaj koji će problem praktično
rješiti.

Uređaj je sačuvao važne karakteristike problema, prije svega, opasnost
rukovanja za onoga koji se problemom intezivno bavi, ali i nervoza i
ništa manja opasnost za sve u njegovoj neposrednoj blizini. (Kada piše
jednom stranom olovke, oštri kraj one Druge (strane) prijeti
nabadanjem.)

Izabravši za uređaj industrijski masovno proizvedenu olovku umjetnik je
problem povijesno proslijedio "zastarjelim tehnologijama" (obsolete
technologies), te vrlo lucidno u kontekstu 'device art-a' iznenadio
izborom zastarjelih, isluženih naspram očekivanih novih tehnologija
(elektronske, digitalne, nano....).

No olovka bez kreativne i inspirativne intervencije duplog šiljenja, tog
gotovo paradigmatskog sakaćenja i hakiranja masovno proizvedenog
proizvoda od strane anonimnog korisnika (radnika), ne bi sama po sebi ni
zaslužila status uređaja (device-a). Tek tim dvostruko oštrim
psihoanalitičkim obratom, problem imena jezika dvaju susjednih naroda,
koji su se do nedavno zajedno sportski borili protiv drugih naroda, a
nakon toga i nesportski jedni protiv drugih, dobio je svoj uređaj -
moguće praktično rješenje. 

I na kraju izabravši da uređaj plasira na umjetničko tržište, umjetnik
je napravio upravo savršen spoj koje recentni trendovi suvremene
umjetnosti prizivaju: probleme koje još jedino "islužene tehnologije"
mogu prožvakavati, treba beskrupulozno, arogantnim konceptualnim
banaliziranjem, materijalno eksploatirati. Cijena: 9.99 EUR.

Marcell Mars

------------------ device art prijava ------------------- 

Ime i prezime:      Nenad Romić

Naziv rada:         Olovka dvostruko zašiljena

Kratka biografija: Nenad Romić rođen je u Benkovcu 1972. Odrastao je na
riječkom Pehlinu, osječkom Jugu II i u zagrebačkoj Dubravi. Živi i radi u
Zagrebu. Rano školovanje obilježio mu je hrvatski ili srpski jezik dok
danas govori isključivo hrvatski.

Kontakt: nesko@picigin.net

Kratki opis projekta: Obična, šesterostrana, drvena, grafitna, dvostruko
zašiljena olovka na čijim je rubovima s jedne strane laserski otisnuto
"hrvatski" (latinica), a s druge strane "srpski" (ćirilica).

Jedna olovka u galeriji služi posjetiocima za upis u bilježnicu dojmova,
a ostalih 140 su na prodaju po 9.99 EUR ili u kunskoj protuvrijednosti
na taj dan a prema važećem tečaju Hrvatske narodne banke.

U attachmentu se nalazi slika EKOGRAF HB Art.606 toz-penkalove olovke
koja će na sebi nositi samo nazive "hrvatski" i "srpski", te će biti
primjereno zašiljena i na drugom kraju.

Rad nije dosada izlagan i zamišljen je kao rad koji se isključivo može
izlagati u kontekstu 'device art-a'.

Napomena: kako organizator ne pokriva troškove produkcije rada nije mu
se nadati ni bilo kakvoj zaradi od eventualne prodaje uređaja.

Na vrhu se nalazi tekst teoretičara novih medija Marcella Marsa koji bi
trebao stajati u programskoj knjižici i uz izloženi rad.

Narodnjaci narodu!

Objects in rear view mirrorOgnjen je spremio u svoj del.icio.us link na raspravu na usenet grupi hr.soc.grad.pula koju je pokrenuo Edgar, a koja pita “Šta mislite, zašto toliko mladih sluša narodnjake?“… Kako sam ja pretplaćen na Ognjenov del.icio.us feed eto prilike za sudjelovanje 😉 Moja omiljena tema. Srpski narodnjaci u hrvatskom narodu.

“On Sep 25, 12:51 am, “edgar (bursic)” <ed@fazan.org> wrote:

> Šta mislite, zašto toliko mladih sluša narodnjake?
> 4. nešto drugo (dodajte)

svaka generacija ima u zadatak pomiriti sve veći jaz između ‘tradicionalnih vrijednosti’ i svakodnevnog ponašanja… pomirenje tog jaza je šizofreno… ponašanje ne samo da nije u skladu sa ‘tradicionalnim vrijednostima’ nego taj nesklad najčešće uopće nije osviješten… znači ovako: mladi se karaju bez prezervativa i prije braka, puše travu, čvakaju ekseve, vole srpske filmove & muziku, vole trošiti… ništa od toga im ne preporuča ni Obitelj ni Crkva, a bogami ni predsjednik mesić, no ipak kao i njihovi stariji sugrađani mladi najviše vjeruju, tadaaaam: crkvi, pa radiju i televiziji, a na visokom 4. mjestu je predsjednik mesić.. istraživanje instituta za društvena istraživanja na 2000 ispitanika u dobi od 15 do 29 godina)..

link: http://www.radio101.hr/vijesti_arhiva.php?id=17331

o crkvi sve najgore.

radio i televizija pršte od medijskog osviještavanja u kojem tvrde (mediji) sami za sebe da su manipulativni, lažljivi, pokvareni, pohlepni za profitom, jeftino prodani za (ikakvu) pažnju… znači nije informacija ta koja nedostaje… očito da se interpretacijski aparat ne razvija uvidom u više činjenica… njih je sasvim dovoljno no razuma ipak sve manje… u hrvatskoj i najtračerskije emisije poput crvenog tepiha ili shpitze zauzimaju vrlo ciničan i kritičan stav prema onome što prikazuju.. čak bi se moglo reći da su zauzeli ultimativne moralizatorske uloge prokazivanja lažnog hrvatskog jet seta i što god da je već u fokusu njihove pažnje ovih dana… toliko znanja i kritičkih obrata iz prošlosti, a na tv-u i oko njega sve skupa nikad jadnije…

priznali su da su travu pušili: bivši predsjednik amerike, sadašnji predsjednik amerike (s naglaskom na kokainu), pokojni premijer hrvatske, sadašnji predsjednik vodeće hrvatske oporbene stranke, predsjednica marginalne oporbene stranke.. istina svi su rekli da im nije bilo dobro, da ih nije pucalo, da su se usrali i da ne bi više, te da misle da to nitko ne bi smio raditi.. ccccc… očito da duvanje više ne provocira nikoga osim one pomahnitale haespeovke kaj maše pištoljem po korčuli…

nekoliko generacija je gradilo mit o subkulturi i glazbi kao graditelju interpretacijskog aparata koji mijenja stari konzervativni svijet u neki novi bolji, liberalniji…. prvo rasist elvis sa kokoticama, benzinom i adrenalinom, pa duge kose, duvanje, karanje, halucinogeni, pa kratko, obrijano, beskompromisno, kritičko, nihilističko… onda su u jednom trenutku te subkulture postale referenca naspram koje se trebalo distancirati.. prvo od ljigavih hipika, pa pretencioznih prljavih pankera, pa od razvaljenih rejvera……

i eto nas do narodnjaka.. za hrvatsku mladost savršene šizofrene pozicije.. prvo srpsko je i zbog toga omraženo i zabranjeno u svim medijima…. drugo time što je srpsko primitivno naspram građanske evrope.. treće zaglupljujuće naspram kvalitetne glazbe… od nje se distanciraju apsolutno svi koji drže do bilo kakvog socijalnog statusa i koji se pokušavaju ogledati u svom zamišljenom zrcalu ‘kako me drugi vide’… e upravo se od te impotentne grupacije danas treba distancirati.. i to danas uspješno i radi jedina prava subkultura u hrvatskoj.. ona narodnjačka…

prvi mit koji treba zaboraviti je da je glazba ikada a danas još manje nosila ikakav potencijal promjene dominantnih društvenih paradigmi…

drugi mit je da iako subkulturna narodnjačka priča je još uvijek bez ikakvog odmaka i svijesti duboko seksistična, nacionalistička, homofobna, konzumeristička, bez ikakve kritike, bunta ili ikakve zanimljive autentične artikulacije…

šteta…