diskaskam

tlaka

nitko u prošlosti ljudske civilizacije nije mogao ni zamisliti razmjere u kojima će internet transcendirati univerzalnu ljudsku potrebu da se prenemaže, prigovara, prokazuje, pljuca i strastveno sudjeluje u raspravama o baš svakoj diskretnoj jedinici infinitezimalnog generatora kolektivne ljudske svijesti.

neke od tih rasprava izgledaju značajno jer se vode oko tema koje su značajne. neke izgledaju značajno zbog značaja ljudi koji u raspravi sudjeluju. neke zbog očekivanih konzekvenci koje bi joj imale slijediti.

zbog množine, volumena i koncentracije rasprava danas teško se oteti dojmu da ih teme (u)čine išta relevantnijima, da čak i pametni ljudi (ikad) opravdaju svoju reputaciju ili da rasprave imaju moć promjeniti ako ne tok barem mikrotok sudbine mikroičega. u najboljem slučaju dobra rasprava filigranski ispolira poneki argument a onim najupornijima, s nešto talenta, brojne rasprave razviju stil u kojem vrijedi uživati. kako rasprave nemaju pravila, a perspektiva je minimum koliko je i sudionika, svako sudjelovanje, s makar i pola tweeta, barem iz jedne od perspektiva, sigurno zabija pobjednosni gol u sudačkoj nadoknadi. puno je to sline u pavlovljevih pasa.

često su sudionici, pozicije a još češće i kompletne rasprave iritantne no jedino što je u pravilu iritantnije i od najiritantnije rasprave je pozicija, argument ili (ponekad i) rasprava kako su naše rasprave beskorisne i čisti gubitak vremena.

neki manji broj ljudi zbog svojih diskusija izgube većinu ako ne i sve prijatelje, no s vremenom većina (koja preživi) nauči kada se ne upuštati u diskusije. kako je to relativno zahtjevna materija, razvijana u dramama svih vrsta, a ljudi oko neupuštanja razvijaju zanimljive strategije i argumente čini mi se da je rasprava o neupuštanju u rasprave izuzetno važna, korisnija nego mnoge druge, potencijalno katarzična, zabavna, duhovita i možda ključna u budućoj borbi protiv otuđenja i usamljenosti.

o dvojbi uključivanja ili neupuštanja, brisanju kartica komentara u najiritantnijoj klaustrofobičnoj <textarea> ikad serviranoj na internetu, odluci da li lajk tuđeg komentara odmaže ili pomaže poentiranju, procjeni da li je vrjednije pomoći napadnutom ili izignorirati raspravu i tako obraniti Inbox od kasnijeg zakrčenja, mogao bi napisati duži prozni tekst epskog formata.

neki od recepata za neupuštanje u rasprave dio su opće kulture i s vremenom su postali štreberski dosadni: netiqutte, don’t feed the trolls, izbjegavanje nasilnika s publikom ili još gore sljedbom, grammar nazis, rasprave u kojima se pojavljuju facepalm, eye-roll ili thumbs-up animirani gifovi, internet portali bez ili s lošom moderacijom, blabla, blablabla… tako dok netko ne revolucionalizira kontekst implementacijom nevidljivog šamara za one koji šuškaju čipsom u kinu, agresivno ukrštaju poglede sa susjednim vozilom čekajući zeleno na semaforu ili razbijaju jedinstveni red za više šaltera – ovi će štreberski recepti ostati dosadne reference koje ponekad valja podjeliti s onima koje u pravilu vrijeme gazi, a život im je patnja jer zadnji kupuju mobitel, muku muče s mejlom s posla i mejlom od doma a na facebook wall im svaka šuša ubaci da su lajkali članak o tome kako je netko bez gaća završio u mikrovalnoj pećnici.

mimo ovih općih mjesta promalja se jedno upuštanje koje je izuzetno iritantno, reakcionarno i štetno. politički štetno. tom upuštanju treba prišiti jedno zboldano NE.

u iritantno, reakcionarno i štetno upuštanje u pravilu se upuštaju muškarci, a ponekad i žene. njihove omiljene ulazne točke su rasprave da li su feministice postale šovinistice tj. šovinisti u svojoj borbi protiv muškog šovinizma. ista partija samo bijele figure o tome da li su crnci u borbi protiv rasizma postali rasisti. formula: potlačeni dižu glas protiv tlačenja i time postaju tlačitelji. no. no. ne. ne upuštati se!

te su nesretne figure grammar nazis ideološkog polja. cjepljeni od solidarnosti. otuđeni, usamljeni na svojim plutajućim zarđalim platformama gdje iscprljeno apstraktno mišljenje odlazi umrijeti.

temelje njihovih bijelih privilegija iznijeli su, kroz hiljade godina evolucije, psihopate maskuline plave krvi koji su palili sve što se kreće, ubijali rodbinu, braću, roditelje, prijatelje, koji su sve slabije od sebe stavljali u lance da bi one u lancima brutalno iskorištavali, prodavali, mučili i naslađivali se nad njihovom sudbinom. pa su na tim temeljima, nakon što su povješali puno premalo kraljeva i kraljica, ponovno promislili, artikulirali i nastavili graditi građani kojima je trebalo više od sto godina da prepoznaju one bez vlasništva, one bez škole, žene, crnce, domoroce, homoseksualce. sto godina tek da ih prepoznaju. da im se bez oštrih rubova ukažu na zrcalu koje po defaultu prikaže samo onog koji sudi. izoštravanje rubova trajat će barem još toliko.

sa tih temelja te nesretne grammar nazis figurice traže da žene u svakoj svojoj borbi, od one svakodnevne do zahtjeva za promjenom ustava, zadovolje svu strogost logike, filozofije, povijesti, matematike, lingvistike, književnosti, umjetnosti, političke ekonomije i bontona jer ako to ne naprave one su u stvari upravo ono protiv čega se bore – šovinistice tj. šovinisti. i to im treba reći, u lice, svaki put, upravo taj muškarac koji u ruci drži ogledalo što po defaultu zrcali samo onog koji sudi a koji baštini sve privilegije psihopata prije njega. on, moralna vertikala, koji samo nesretnim spletom okolnosti nije završio u kraljevskoj građanskoj obitelji – sere. sere li ga sere.

on nema samopouzdanja. isfrustriran je. misli da su u svijetu diskriminacija, iskorištavanje, nepravda i maltretiranje pravedno distribuirani. da je za svaku ženu, za svakog crnca, izmaltretiran i neki bijeli muškarac. da su rasa, spol, etnicititet, religija, spolna orijentacija samo vektori multidimenzionalne matrice nepravde. vektori jednako vrijedni i sa istom šansom pojavljivanja u matrici kao i loše obučen, provincijalac, ružan, debel, glup, neobrazovan, zbunjen, neuglađen, mutav, mucav, krljav, vrljav, krmeljiv, memljiv, nedovoljno bogat, neupućen u pop kulturu, krivog horoskopskog znaka ili lošeg naglaska u nematernjem jeziku. ne vjeruje u klasnu borbu. vjeruje da je svijet nepravedan, ali da su oni koji su uspjeli sigurno zaslužili taj uspjeh. jer snašli su se u nepravednom svijetu. (osim onih koje zna i osobno, a ti su: guzonjini sinovi, prevaranti, uhljebi, koječiji plaćenici, konjokradice i egomanijaci)

njegovo mu zrcalo zamagljuje žene i crnce, ali trudi se ostaviti dojam kako bi se lako solidarizirao, kad bi bilo potrebno, sa zbunjenim, mucavim, krljavim, vrljavim, krmeljivim i memljivim. nikada nije ni pomislio da još uvijek postoje crnci, u sumaglici aparthejda i robovlasništva, koji bi se usrali i tresli od straha, nesigurnosti, osjećaja stida, krivice, neprimjerenosti, slabosti i poniznosti pred bijelcem. samo i isključivo, jer su oni crni, a onaj ispred njih je bijel. jer on, skriven ispred svog ogledala, misli da je patetično prepoznati kako je svaki crnac – koji danas ne osjeća strah i sram nego stoji mirno, kad treba i ponosno, pred bijelcem i čovječanstvom – heroj. da ti heroji žele vidjeti i svoje sestre i braću, sve ljude, mirne, zadovoljne sobom, bez straha. pa da im napokon pokvareni zub, šlauf oko kukova, nerazumijevanje razlike između dubokog, dubinskog, dubokoumnog i dubioznog postane razlog za sram i povlačenje.

on jednostavno ne prepoznaje razliku između nasilja u komunikaciji (npr. u raspravama) i onog bitno zajebanijeg nasilja: institucionalnog, sistemskog, političkog, stvarnog. ne razumije što je patrijarhat, aparthejd, segregacija, ksenofobija, robovlasništvo. ne razumije ni što je kapitalizam. ali uvjeren je da zna, oštroumno prepoznaje svaku društvenu devijaciju i zbog toga ulazi u rasprave o tome kako se muški šovinizam pretvara u ženski, kako postoji opasnost da se crnobijeli aparthejd transformira u bijelocrni. pa sere. sere li ga sere.

e to je upuštanje loše. na tim mjestima dobro je neupuštati se u rasprave.

glas potlačenih probija se kroz sistemsko nasilje, tradiciju, otpor svih i svega, kroz zabranu (ili bitno otežan) pristup svim resursima koji bi borbu učinio efikasnijom, artikuliranijom, univerzalnom, uzvišenijom… poezijom za koju vrijedi umrijeti.

nakon što se probije, kad ga se čudom i napokon čuje i kad u tom glasu potlačenh proviri makar i mrvica pravde, ako se nema kako pomoći onda je druga najbolja stvar odšutiti, začkomiti, ignorirati, odskrolati, odskakutati, kliknuti negdje drugdje, prošetati, udahnuti i neupuštati se u raspravu.

nije jedini problem s ovim upuštanjem glupana u rasprave što su oni volonteri neobavezne, prve crte obrane konzervativnog društva, nego i to što se s tim upuštanjem glupani, najčešće nesvjesni toga što rade, pa onda i tom svojom nesvješću upisuju u novu kategoriju buduće diskriminacije. pa ih je potrebno zaštiti od sebe samih, od onih kojima se glupavo obraćaju, pa i od onih koji su svjesni koliko je to sve skupa glupo i politički nazadno. treba ih štititi na isti način na koji je ranije od njih trebalo zaštititi potlačene (što pustiše svoj glas), jer glupanima se na horizontu već neko vrijeme pojavljuje sistemsko nasilje sve kompleksnijeg svijeta, koje će ih karati u bulju, a oni – glupani – pričat će gluposti iz etimologije svoga bića i neće biti nikoga da im pomogne jer pametni se neće upuštati u raspravu. uživajući u svojim privilegijama čekat će da glupani prestanu mucati.

Let’s share books

boats

IN THE BEGINNING WAS THE COMMAND LINE

The easiest way to share book (and still have it for yourself ;)) with your friend is to send it as a file (usually .pdf) by email. That could be a result of a spontaneous recommendation or follow up from some coffee. As said: that’s easy.

 

The easiest way to share a list of books you have is to make a text file with list of filenames of your collection. The useful list of filenames will have consistent way of describing what’s inside the file. I do that like this:
TitleOfTheBook__FirstLastNameOfAuthor.pdf ,
if there are more authors i do:
TitleOfTheBook__FirstLastNameOfAuthor+FirstLastNameOfAuthor.pdf
and few other conventions (“ed” before the name for edited etc.).

The easiest wat to make a text file with list of filenames from some directory is to use CLI (command line interface) usually using some terminal emulator application. On GNU/Linux that’s usually xterm, on OS-X Terminal.app and on Windows command prompt. Usually green or white text on black background. Many people see that black background as the line they don’t want to cross. Pity. It’s no more difficult then to type few words into Google search.

This is how you can make it:

  1. open terminal application
  2. go to directory with file
    run:

    cd /path/to/directory

    or type ‘cd ‘ and then drag&drop path from some file browser (usually in the Title bar) into the terminal

  3. run:
    ls > myListOfFiles.txt

    or on windows instead of ‘ls” use ‘dir’

The file myListOfFiles.txt will appear in the same directory from where you started the command. That’s the file you can share (send by email or publish on the net). Then people can see and search for particular books and then ask you to send them the file 😉

If you are connected in LAN (Local Area Network) with your peers then the easy way to share files is through shared resources usually file server. If that’s the case keep your myListOfFiles.txt on file server and keep it updated 🙂
The improvement which one could expect is the way how the myListOfFiles.txt will be updated. The good way is to have the place where file will sit and where you can expect the latest version. More about that – later ;)Easy. It should work for most of the people and most of the situations.

WEAVING THE WEB

There are two problems the above approach doesn’t address:

  • the unique reference to the book: the reason why librarians invented ISBN and why we have unique email addresses when sending mails 🙂
  • access to the books and related problem to that: storage.

Even if you do very consistent way of naming your files you still can’t solve the problem of names (e.g. three vs 3), editions and many other meta information which are important to describe the particular book. The step further would be to move from text file into database which will take care of meta information about the book: Title, Author(s), ISBN, Cover image, Publisher, Date/Year of pub…

There are number of services which can help and automatize that process: openlibrary.orgisbndb.comlibrarything.comgoodreads.comworldcat.orgbooks.google.com or amazon. The great news is that some great people did tools which can help in searching, collecting, processing and making databases for your book collection. Namely: Calibre by Kovid Goyal. Calibre: free as in free speech! Fuck yeah Calibre!

Calibre is much more than just helping you to easily and quickly make a database for your book collection. Fuck yeah Calibre! It allows you to export the collection for import to the other online book (social networking) services (e.g. librarything.com orgoodreads.com) or excellent reference management software Zotero. Calibre converts e-books from huge number of formats to to a huge number of formats which is of greatest help if you have any e-reader or tablet/*pad device. But, Calibre also does much more and more about that – later 😉

Here is the screenshot from my collection of books where you can see well structured database/collection, fancy bookshelf interface with covers + a lot of meta information like reviews, summaries etc. which Calibre semi-automatically collected from various online services:

20818587-calibre

There are at least three other solutions to easily maintain your book collection: online social networking services: librarything.com or goodreads.com and reference management software Zotero. Although the best way to maintain some reference collection is to use just one and never more than one solution, still, my advice is to start with Calibre and then export your book collection to one or more other solutions. The main reason is that Calibre can manipulate files from your hard disk so you can select part of your library convert it, save it to disk, send it to e-reader devices and share with the others. Zotero comes close to that but not close enough 😉

HERE COMES EVERYBODY

If you are connected in LAN (Local Area Network) with your peers Calibre (again!) can be great solution for sharing the books. In Calibre’s toolbar you just need to click onConnect/share > Start content server and everyone in your LAN can type this in their browser’s address bar:

http://yourIPaddress:8080

That will start web server on your own computer which your peers can access and browse, search and download the books:

20818593-calibre-webserver

If you don’t know what’s the LAN IP addres of your computer check this pages: OSX,Windows. In GNU/Linux terminal just type: ‘/sbin/ifconfig’ and look for line ‘inet addr’ after ethX (for cable) or wlanX (for wifi).

If you want to offer access to your Calibre’s library over Internet (outside of your LAN) you could use dynamic DNS but this is a little bit out of scope for this post. Also, you should know that with dynamic DNS you are serving your library as long as your computer running Calibre is online.

This solution is quite efficient for communication in between individuals: one to one.

REWIRING THE WORLD

There are two basic approaches in sharing with the others:

  • social networking style (friends + people who shares the same interests)
  • being member of particular group of researchers (either working together on the collaborative research or just being the member of the same research department)

In the field of social networking around the love and passion for collecting, reading, reviewing, discussing books there are two major players: LibraryThing and goodreads.

LibraryThing is focused on providing the best cataloging experience. I really like the user interface and the easiness of adding, maintaining and exploring the collective database users did on LibraryThing. There is just one (annoying) limit: you can have just 200 hundred books for free. Still, many will happily support LibraryThing because of their commitment and excellence. Annual (typical) fee is around $15 and (typical) lifetime fee is $25. If you are cheap they offer you also to pay a little bit less 🙂

The easiest way to get your whole library from Calibre to LibraryThing is to export/generate Calibre’s catalog in BibTex format and then just import it to LibraryThing. In Calibre toolbar click on Convert books > Create a catalog of the books in your calibre library and choose BIB catalog format. Save the file on your hard disk and then go to http://www.librarything.com/import and upload the file. Voila!

goodreads has simper user interface and they focus more on Facebook-style of social networking. goodreads is the most popular book cataloging web service. You can have unlimited number of books in your goodreads‘s library because it is supported by ads. If they offered importing option for the groups I would recommend it for use in research groups scenario.

The easiest wat to get your whole library from Calibre to LibraryThing is to export/generate Calibre’s catalog in CVS format but you should check in CSV/XML Options just isbn field. That will do the job 🙂 The same like LibraryThing you just upload your .cvs file at http://www.goodreads.com/review/import. Voila!

My libraries are at:
http://www.librarything.com/catalog/marcell
http://www.goodreads.com/review/list/3344129-marcell-mars?shelf=%23ALL%23

SEE IT. SAVE IT. SORT IT. SEARCH IT. CITE IT. SHARE IT.

The research scenario (both group and individual) brings few more things to the whole story. The big part of every research is to manage bibliographies and references related to the research topics. Zotero, one more great ‘free as in free speech‘ software, is great solution for sharing libraries inside of the group of researches but, even more important, excellent tool for collecting, managing, searching, sorting and citing. Fuck yeah Zotero!

Zotero “lives right where you do your work – in the web browser itself”. It is add on/extension for the Firefox and ” detects when a book, article, or other resource is being viewed and with a mouse click finds and saves the full reference information to a local file“. The stored references are easily, through one or few mouse clicks, exported into citations and bibliographies (with templates of all major styles).

Zotero offers synchronization of the reference collection with it’s servers so it can be shared in between different computers for individuals but also in between groups of researchers. It gives you a 100 MB of storage for free.

The easiest way to get your whole library from Calibre to Zotero is to export/generate Calibre’s catalog in BibTex format and then just import it to Zotero. In Calibre toolbar click on Convert books > Create a catalog of the books in your calibre library and choose BIB catalog format. Save the file on your hard disk and then go to Zotero’s toolbar click on Actions > Import and choose the file from the hard disk. Voila!

Unfortunately, at the moment Zotero doesn’t recognize File path from Calibre’s BibTex file so I Add attachment > Attach link to file… manually.  That will probably change some time in the future.

To create a group go to Zotero’s toolbar and click on New group… The new group will appear in Zotero’s side bar and you can start drag&drop your references from My Library into the Group library.

This is how it looks in Firefox:

20818601-zotero

FINAL TIPS & TRICKS

After investing a lot of time and effort into your library and reference catalog you don’t want to lose it. You want to do backup (plan) 😉

For my storage and backup I use “the cloud“:

  • Ubuntu One for the Calibre directory with all of my digital books. Ubuntu One offers 2 GB for free.
  • free Dropbox account for Zotero files so that I can use Zotero’s 100 MB for Zotero’s groups. I needed to connect my Dropbox account with DropDav and this post gave me instructions how to do that. Dropbox offers 2 GB for free.

On both Ubuntu One and Dropbox it’s easy to make a file public so people, who get the URL, can download it easily.

I use Calibre for books which I have on my hard disk and in Zotero I keep the references of the books I’ll download some time in the future.

At the moment, I use Calibre 0.7.43 and Zotero 2.1b5.

U dalekoj budućnosti

robnakucabit će baš zabavno vidjeti kako sam mijenjao razne blog platforme. Platforma je jedna jako eksploatirana riječ 🙂

Davnih dana jako sam volio http://tiddlywiki.com/, pa sam isprobavao http://wordpress.com i nekako mi nikad nije sjeo taj WordPress. Solidan za projekte, ali njegovo ozbiljno sučelje nekako podiže nivo pretenzije za svaki novi post do granica nepisanja. Jebi ga.

Posterous.com su sve podredili pisanju mejlova i automatskom procesiranju attachmenta. I to rade izvrsno. Ali nije free software 🙁

Poigrat ću se malo idejom o Posterousu kao agregatoru + novoj blog platformi. Vidjeti otkuda sve mogu automatski slati mejlove pa da se pojavljuju na Posterous serverima. Neka ih oni čuvaju…
Ovaj poprilično glup post pišem prije svega da bih vidio da li i kako Posterous automatski šalje na WordPress.com
Svašta.

Ovaj WordPress blog preselio sam na http://kiberkomunist.posterous.com, a svaki novi post poput ovog automatski pošalje link: http://kiberkomunist.posterous.com/u-dalekoj-buducnosti i 300 prvih slova objavljenih na http://kiberkomunist.posterous.com. Evo i 300 slova: bit će baš zabavno vidjeti kako sam mijenjao razne blog platforme. Platforma je jedna jako eksploatirana riječ  Davnih dana jako sam volio http://tiddlywiki.com/, pa sam isprobavao http://wordpress.com i nekako mi nikad nije sjeo taj WordPress. Solidan za projekte, ali njegovo ozbiljno sučelje nekak …

Špija protiv špije

Moje prve fascinacije internetom svodile su se na fantaziju o mogućnosti uvida u svaki i najsitniji detalj zamislivog. Vrijeme smrznuto u dokument koji se prikazuje svakoj mogućoj perspektivi, svakom mogućem pogledu. Tako je i moj prvi poziv u suradnički internet projekt 1997. bio mejl svim mojim prijateljima kojima sam predlagao da dijelimo zapise svih internet stranica sa vremenskim pečatima kada smo ih pregledavali, vrijeme koliko smo ih pregledavali i veze između njih ako smo kliknuli na neki od linkova unutar stranice. Zvao sam to, naivno, Huge Sista ili u mom tadašnjem email potpisu: “If there is a Big Brother out there let’s make a Huge Sista.“.

Mene je naravno zanimalo koliko bi se toga moglo iščitati, fantazirati, sanjati iz takvog jednog kolektivnog bućkuriša, a moje drage prijatelje je prepalo da kako sad ja želim gledati u tuđe (njihove) browsere. I kako oni nikad ne bi dali nijednom softveru da se tako igra s njihovom privatnošću.

U to vrijeme svi smo bili na T-Comovim (ili kako se već tada zvao) dial upovima. Ja sam ih upozorio da T-Com zna točno iza kojeg telefonskog broja se krije svaki od njih i kako isti taj T-Com zna i kad i gdje i kojim redoslijedom oni otvaraju svoje internet stranice. Upsss… Sa mnom ne bi recipročno dijelili, ali ih do tad uopće nije zabrinjavalo što se događa već na prvom koraku nakon njihovog modema. Neki su se zabrinuli i pitali me kako bi se to moglo zaobići no nismo se nikada uspjeli vratiti u fantastično putovanje kroz zamrznuto vrijeme.

Danas sam na svom Androidnom mobitelu dopustio Google-u da pokazuje moju trenutnu poziciju na planeti. Prijateljima i/ili svijetu. I reći će ljudi: nemoj budalo! A drugi će: zakaj ne? Uvijek možeš kliknuti na [Turn Off]. Kako ni nakon 13 godina nema naše Huge Sestre, problem, a pogotovo ovaj, nije rješiv gašenjem svijetla ili prekrivanjem očiju dječjom ručicom. Kao i u klasičnom šifriranju, u situaciji u kojoj nije sve šifrirano, informacije postaju zanimljive tek u trenutku skrivanja.

Nadam se da nam u budućnosti neće upravo Google ponuditi robote zavaravače koji će umjesto prekrivanja očiju dječjom ručicom simulirati naše aktivnosti u stvarnom životu. Hodanjem po Google Mapsima, lajkanjem po Facebooku, shareanjem po Google Readeru i možda, zašto ne, odrađivanjem dosadnih uredskih poslova u državnoj upravi. Google će to ponuditi, jer Google zna. I jako im dobro ide. T-Com i dalje nema blage ideje što bi s našim podatcima, no i njima dobro ide, jer  i dalje, kao i 1997., ljudi, kad ih pozivaš, nisu spremni recipročno dijeliti. Jako brinu o svojoj privatnosti.

A oni koji se pretvaraju da su je sačuvali, upravo zbog toga, ne žive.

Gatam iz dlana srijedom

isusPitanje “Vjeruješ li u Boga?” čini se vrlo preciznim i oni koji vjeruju (sic!) u tu preciznost očekuju neki artikulirani odgovor svakog koga to priupitaju.

Vjeruje se da je taj odgovor intimni introspektivni uvid. Intimni introspektivni uvid je naravno i uvid koji se može podijeliti s drugima. Način na koji će taj uvid biti primljen uvelike ovisi o intimnom introspektivnom uvidu onoga drugoga koji prihvaća ili ne prihvaća tuđe intimne introspektivne uvide. Intimni introspektivni uvidi na taj način bivaju konfrontirani ili podupirani iz vanjskog svijeta.

S vremenom svaki intimni introspektivni uvid pomalo evoluira kroz mrežu povratnih veza prihvaćanja i neprihvaćanja. U jednom času moguće je zamisliti klastere uvida koji se zajedno kreću mrežom odnosa između svih drugih klastera uvida.

Svaki uvid u nekoj vremenskoj jedinici može biti elementom većeg broja klastera. Dva najveća klastera su vjernici i ateisti. Uvid koji je u klasteru vjernika vjerojatno će pripadati i nekom broju klastera koji će se nazivati kršćanskim, pa možda nekom lokalnijem npr. grkokatoličkom na Žumberku. Neki uvidi će ponekad na neko vrijeme balansirati između klastera koji su drugim uvidima kontradiktorni i nedopustivi. Moguće je zamisliti ljude koji “se pitaju” razna pitanja i tako putuju kroz različite klastere uvida.

Neki ljudi će imati potrebu da se više fokusiraju na intimno, neki na introspektivno, neki na odnose prihvaćanja i neprihvaćanja, a neki na osjećaj pripadanja nekom broju klastera uvida. Bavljenje pozicijom vlastitog uvida u mapi klastera uvida najčešće je najbolji put za izgubiti mogućnost intimne introspekcije oko pitanja: “Vjeruješ li u Boga?”.

Refleksivna svijest o sebi kao cjelovitom biću sa relativno skladnim odnosom sa svojom okolinom može biti ozbiljno narušena. To može biti posljedica raznih okolnosti: psihičkih, fizičkih, društvenih, raznih 😉 Tek na rubu dezintegracije vrijedi posegnuti za intimnom introspekcijom i pokušajem odgovora na: “Vjeruješ li u Boga?” ili što je to što me čuva da se ne strmoglavim. Nad tim scenarijem je moguće meditirati. Ne mislim da u toj situaciji ljudi sigurno vjeruju. Mislim da je to jedina situacija iz  koje taj odgovor treba tražiti.

Žalosno je kad šetnju rubom proizvode primarno okolišni/društveni faktori. Srećom društvo se razvilo u toj mjeri da je za većinu ljudi šansa da šetaju rubom strmoglavljivanja toliko mala da je potpuno nevažno vjeruju li u Boga. Okolnosti koje ih eventualno guraju u smjeru strmoglavljivanja puno su više pod kontrolom njihove pismenosti i političkog angažmana.

Pit bul kriterijer

cvit

Zamoliše me da napišem neki kratki tekstić iz kojega valja napraviti neke kriterije procjene vrijednosti neprofitnih kulturnih portala. Kriterije procjene sadržaja nisam doticao i ne bih rado u tu diskusiju 😉 Vjerojatno bi neka referenca na Dugi rep u prostoru sadržaja dobro došla no vjerujem da ovi kriteriji stvaraju Dugi rep kao “side effect“….

“Kvalitetan kulturni mrežni portal je komunikacijska platforma koja proizvodi, selektira, redistribuira sadržaje, te oko istih okuplja zajednicu koja participira tako što dalje proizvodi, selektira i redistribuira objavljene sadržaje.

Koncept, kvaliteta i vrijednosti koje predstavlja mrežni portal ostvaruju se sveukupnošću objavljenih sadržaja, aktiviranjem čitatelja u višesmjernu komunikaciju, poticanjem kolanja i prerađivanja sadržaja (logikom pristupa i protoka informacija) te pripadajućim stvarno ostvarenim mrežnim prometom.

Današnji web oslobodio se doslovnog preslikavanja fizičkog u mrežni prostor. Mjesto i ime mrežnih destinacija pomaklo se (iz statične web domene) u izmjerljivi značenjski prostor ključnih riječi (eng. tagova) i reputacije. Reputaciju vjerojatno najbolje opisuje PageRank algoritam pretraživača Google: visoko mjesto na stranici rezultata uvjetovano je brojem poveznica s drugim respektabilnim (po istoj logici) mrežnim destinacijama. Izostanak visokog mjesta u rezultatima stvarne pretrage na pretraživačima (Google, Yahoo!, Bing..) ne znači nužno nisku reputaciju, no visoka pozicija na pretraživačima za relevantne ključne riječi vrlo je dobar pokazatelj reputacije.

Slobodna distribucija informacija u digitalnoj mreži donosi pozitivne društvene promjene. Slobodnu distribuciju informacija omogućava tehnička i pravna infrastruktura. Sadržaji objavljeni pod uvjetima slobodne daljnje distribucije (i eventualno modifikacije) preduvjet su legalne slobodne distribucije. Nakon prelaska Wikipedije na Creative Commons licencu Imenovanje – Dijeli pod istim uvjetima (http://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/hr/) ta je licenca postala garancija pravne interoperabilnosti. Tehnička interoperabilnost postiže se striktnim poštivanjem web standarda pri izradi i održavanju web stranica, ali i ponudom objavljenih sadržaja u podatkovnim formatima pogodnim za daljnju distribuciju: RSS za vijesti i dr. te formati poput iCal-a za događaje, FOAF za socijalni graf i slično.

Participacija korisnika u proizvodnji reakcija i novog sadržaja, selekciji i redistribuciji stvara zajednički značenjski oblak. Vrijednosti i koncept mrežne destinacije oslikava se i u odnosu prema i načinu moderiranja participacije zajednice korisnika. U slučaju stvaranja servisa socijalnih mreža koncept i vrijednosti se isčitavaju iz zaštite privatnosti korisnika i uvjeta korištenja servisa.

Kvalitetna mrežna destinacija svojim korisnicima ponudit će transparentan uvid u statistike mrežnog prometa.

Navedeni tehnički, a i pravni, preduvjeti nisu dovoljni za kvalitetu i reputaciju. Kvaliteta i reputacije ostvaruje se stvarnim mrežnim prometom: ljudima koji čitaju, reagiraju, participiraju, povezuju se i stvaraju nove sadržaje inspirirani radom neke mrežne destinacije. Procjena stvarnog mrežnog prometa isčitava se uvidom u statistiku posjeta i plasiranošću prilikom pretraživanja na tražilicama (npr. www.google.com) i drugim mjestima procjene broja posjeta.

Sve viši nivo slobode distribucije digitalnih sadržaja u svijetu posljedica je visoko konkurentnog, dinamičnog i razvijenog tržišta, te je tržišnim subjektima ostavljeno da konkuriraju inovacijama u prostoru novih poslovnih modela, dodanih vrijednosti za krajnje korisnike i slično.

Javno poduprti projekti trebali bi osigurati javno dostupne sadržaje koje ne sputava restriktivni režim intelektualnog vlasništva, u interoperabilnim formatima za daljnju redistribuciju i interpretaciju, kao i transparentni uvid u statistike korištenja mrežnih sadržaja i semantički oblak ključnih riječi i dosega međusobnog povezivanja s drugim mrežnim destinacijama.”

Semantički web u praksi ili ima li dugi rep žaoku?

rssBaš sam sretan što će se “Semantički web u praksi” dogoditi i u Splitu. Prvi put imam osjećaj da participanti ako počnu koristiti znanja s radionice postaju bitno veći od radionice 😉

Evo kako sam to najavio:

“Marcell Mars: Semantički web u praksi ili ima li dugi rep žaoku?Mjesto održavanja: UMAS (Tvrdjava Gripe), Glagoljaška b.b., Split

Javno predavanje: četvrtak 05.03. u 18:00
Radionica: četvrtak od 19:00 do 20:00, petak od 18:00 do 20:00, subota od 17:00 do 20:00

—-
O predavanju: Ukratko. Skoro.

Vremenom: prva radio stanica dobila je konkurenciju u gomili drugih radio stanica i u prvom TV kanalu, pa je prvi TV kanal dobio konkurenciju u gomili drugih TV kanala i u prvoj kablovskoj TV mreži. Prva je kablovska TV mreža dobila konkurenciju u gomili drugih kablovskih mreža i u prvoj digitalnoj podatkovnoj mreži. Prva digitalna podatkovna mreža dobila je konkurenciju u gomili drugih digitalnih podatkovnih mreža i u pojavi prve globalne digitalne mreže – Interneta.

Vremenom: pažnju prosječnog znatiželjnog i dobrohotnog čovjeka zaokuplja razgovor s pripadnikom istog plemena, ritual vrača, pjesma, ples, slika, čitanje, pisanje, sport, kazalište, koncert, knjige, novine, magazini, film, radio program, glazba, tv program, računalne igre, Internet, mrežne igre, SMS-ovi, Facebook… U digitalnim mrežama prosječni znatiželjnik ima pristup većini dokumentiranih sadržaja ikad kreiranih. Većinu novonastajućih sadržaja prosječni znatiželjnik u digitalnim mrežama ima priliku konzumirati u (skoro) realnom vremenu objavljivanja.

Vremenom: stvarali su kreativni, umnažali i distribuirali su bogati (vlasnici), a konzumirali potrošači. Pojavom digitalnih mreža hiperstvaraju, hiperumnažaju, hiperdistribuiraju i hiperkonzumiraju svi. Hipersvi.

Vremenom: procesorska snaga, brzina protoka informacija u mreži i kapacitet pohrane povećava se ekponencijalno. trošak umnažanja i distribuiranja digitalnih informacija teži nuli.

Dinamiku odnosa ljudi i roba u digitalnim mrežama uvjetuju socijalne norme, tehnološka implementacija logike pristupa i protoka informacija, tržišni interesi i zakonska regulativa. Projekti koji se ne uspijevaju dinamički prilagođavati međuodnosu tih faktora propadaju. Uz puno buke propada glazbena industrija bazirana isključivo na prodaji nosača zvuka. Propada novinska industrija. U novonastalim uvjetima gubi se uloga posrednika kakvu smo znali. Za neke to je ostvarenje najslađih snova, za neke druge Armagedon.

—-
O Radionici: Nakon što je RSS standard strukturiranja sadržaja stvarno najšire prihvaćen krajnji korisnik setom mrežnih servisa u prilici je pratiti novosti sa svojih omiljenih mrežnih destinacija na jednom mjestu (Google Reader), na tom mjestu jednostavno selektirati, označavati i komentirati one relevantne, pa ih takve i automatski javno objavljivati (Google Reader/Protopage/Pageflakes). Istraživanju i razmjeni relevantnih informacija u suradnji s drugima pomoći će mrežni alati poput Deliciousa i Diiga. WordPress, Twitter, Flickr, Youtube, Last.fm omogućit će objavljivanje bilo kojeg formata vlastitog sadržaja (npr. blog, kratke poruke, fotografije, video, glazba). Naprednom filtriranju, stvaranju i procesiranju RSS feedova služe Dapper i Yahoo!Pipes.

Korištenje ovih alata omogućava lakše praćenje novosti i relevantnih izvora informacija, skraćivanje vremena uobičajenog pregledavanja sadržaja, a dodana vrijednost korištenja tog skupa mrežnih alata je automatsko prenošenje (eventualno sa svojim komentarima) i javno objavljivanje sadržaja koje korisnik odluči označiti relevantnim. Sve ono što rade i velike medijske kuće, ali uz cijenu “običnog” surfanja ;)”

Nakon najave…

Marcell Mars's Facebook profile

U mojoj najbližoj okolini Facebook definitivno ne donosi dodatne karmičke bodove. Neki ga ne vole jer misle da je to crna rupa što guta dragocijeno vrijeme (?!?), neki ga ne vole jer ga kurvini pohlepni sinovi drže zatvorenim, neki ga ne vole jer malo toga vole. Rijetki ga vole, a kad ga vole karmička konstelacija im neda da se hvale uokolo s tim.

Takav Facebook je meni okupio 318 friends (ne znam da li gluplje izgleda friends ili prijatelja/ica), od toga na listi maternji 243 friends, a na listi english 49. Zbog ograničenja od maksimalnih 19 ljudi kojima se može odjednom poslati mejl, osim te dvije grupe pokliktavao sam predugo vremena grupe maternji001maternji014 i english001english003.

Mojih 318 friends su se pokazali izuzetno nonFacebooklike, jer su mi u više od godinu dana ponudili svega 375 requestova na koje nisam odgovorio. Prednjači 63 group invitations, politički korektnih 20 cause invitations i 57 friends for sale invitations. Samo jedan your sexual fantasy? invitations vjerojatno objašnjava tko je u stvari dosadnjaković i nonFacebooklike akter u cijeloj priči.

Kakav god bio, Facebook je uspio okupiti toliki broj ljudi kojima gravitiram i koji gravitiraju meni da ne mogu zamisliti bolji medij za diseminaciju informacija. Zvanje telefonom/slanje sms-ova je naporno, skupo i trenutno u rukama i moći najgorih industrija koje si mogu zamisliti. Plasiranje informacija u massmedije je naporno, irelevantno, marginalno i traži nivo reinterpretacije i posredovanja koji nema gotovo nikakvog smisla. (A moj prag tolerancije za besmislene akcije je popriličan.). Web portali? Moj blog? Blogovi prijatelja? Hahaha… Jednako mogu bacati letke iznad Sljemena. RSS-ovi? Načekat ćemo se barem još nekoliko godina dok ljudi shvate da je RSS pretplata najbolja stvar koja se mogla dogoditi komunikaciji od prvih prstića u genitalnoj zoni. Dotad…. Facebook.

Facebook omogućava da u kolektivnom poremećaju pažnje neka informacija ipak zaokupi ciljnu skupinu duže od preleta očima preko ekrana. Ponekad se ljudi čak i prijave u grupe za pomoć gladnima u svijetu. Jebena stvar. Definitivno najbizarnija aktivnost koja se događa na Facebooku. Postoje ljudi koji se bune protiv zombifikacije Facebooka i zalažu za cause invitations – aktivizam. Dno dna.

Najavio sam “Nakon najave”, radionice “Programiranje za neprogramere” i “Semantički web u praksi” i sviranje i pjevanje Nenad Romic za Novyi Byte. Pokušao sam imati na umu 243 različita Attention Deficit Disordera dok sam pisao taj mejl i preskakao iz zabave u očaj u najmanje 140BPM-a. Nakon najava “Nakon najave” vidjet ću rezultate, a evo kako je izgledala najava “Nakon najave” (ovolika uživancija igranja s rječima sigurno ima svoju dijagnozu.. kao da takva stvar samo onome tko čita može pasti na pamet.. cccc…):

tko bi samnom?

imam skoro za svakoga ponešto. iako je neki broj već odustao… sretan put…

sviram, pjevam, držim radionice, privlačim na opuštene družijance… bon voyage…

da bi bili u toku s onim što vas zanima kliknut ćete par klikova i parkirati lijene guzice u grupice.

___grupica radionica “progamiranje za neprogramere” i “semantički web u praksi”. korisne i zabavne radionice + opušteni družijanci kliknuti na:
http://www.new.facebook.com/group.php?gid=27936751794

___grupica oduvijek sam htio doći ali stalno zaboravim da je g33koskop utorkom:
http://www.new.facebook.com/group.php?gid=27591456129

__grupica nenad romic za novyi byte svira i pjeva:
http://www.new.facebook.com/pages/Nenad-Romic-za-Novyi-Byte/17196951036

huh… dobro došli…

baš je dugačka ova najava…

ukratko 😛 :
* četvrtkom i petkom u mami od 10:00 do 12:30 ujutro vodit ću naizmjence (prema prethodnoj najavi i dogovoru) radionice “programiranje za neprogramere” i (sad već legendarna i megapopularna)
“semantički web u praksi”  * četvrtkom u mami u 19:00 “nakon najave” okupljat ćemo se i čavrljati o semantičkom webu, odgađanju, optimiziranju, tagiranju, zbližavanju, distanciranju, nastavljanju nizova u poznatim kvizovima….
* utorkom u mami u 19:00 već ohoho godina i dalje g33koskop istraživanje “the scope of the geek”. zabavno i opsesivno. čudom nekim dosad nitko nije bio pojeden. a ni pojeben.
* nenad romic za novyi byte svira i pjeva već više od godinu dana i ljudi ga vole i slušaju na:
http://www.last.fm/music/Nenad+Romic+za+Novyi+Byte , a 20ak ljudi tzv. fanova ga ignorira kad dijeli jedinu majicu na:
http://www.new.facebook.com/pages/Nenad-Romic-za-Novyi-Byte/17196951036 … “nitko mi ne veruje da je to nlo zato ja pevam sam” ….
* i dalje moj životni poj napaja na: http://ki.ber.kom.uni.st

eto..

jedno veliko javljanje za sve, a oni koji žele više kao što najavih klik i parking lijene guzice u grupice pa se bez vezanja polijeće jer glupo je ne završiti nekom pjesničkom figurom…

šah!

Eliza/Doctor 41 yrs old vs. Marcell/Patient 35 yrs old

>> Hello.
How do you do.  Please state your problem.
>> i have no problem
You say you have no problem  ?
>> i said that, yes
Can you elaborate on that ?
>> i'm too lazy at the moment
Is it because you are too lazy at the moment  that you came to me ?
>> no
Are you saying no just to be negative?
>> no
You are being a bit negative.
>> that's not true
I'm not sure I understand you fully.
>> what do you expect me to say?
Why do you ask ?
>> because you are not sure you understood me fully
Is that the real reason ?
>> the only reason
Please go on.
>> i'm lazy
How long have you been lazy  ?
>> 7 minutes
What does that suggest to you ?
>> nothing special
Do you feel strongly about discussing such things ?
>> no
Why not ?
>> because i'm lazy
Don't any other reasons come to mind ?
>> no
Why 'no' ?
>> because i'm lazy
Does that reason seem to explain anything else ?
>> a lot of things actually
That is interesting.  Please continue.
>> oh come on. i'm lazy to do that
Do you believe it is normal to be lazy to do that  ?
>> i don't know
Don't you really know  ?
>> yes
You seem to be quite positive.
>> no
Are you saying no just to be negative?
>> no
You are being a bit negative.
>> that's not true
Tell me more about that.
>> about what?
Does that question interest you ?
>> no
Why not ?
>> because i'm lazy
What other reasons might there be ?
>> i don't know
Why don't you know  ?
>> probably because i'm lazy
Is that the real reason ?
>> i don't know
Do you wish to be able to know  ?
>> yes if that's not a lot of effort from my side.
Do you think its likely that that's not a lot of effort from your side  ?
>> i hope so
Do you say you hope so  for some special reason ?
>> no
Why 'no' ?
>> i don't know
Does that trouble you ?
>> just a little bit
Does talking about this bother you ?
>> yes a little bit
You are sure.
>> no
Are you saying no just to be negative?
>> no
You are being a bit negative.
>> that's not true.
I'm not sure I understand you fully.
>> it seems so.
Please go on.
>> i'm too lazy.
Do you enjoy being too lazy  ?
>> yes
I see.