Kreš kurs_001

broken monitorNebojša Milikić, moj dragi prijatelj i umjetnik kojeg jako cjenim, dogovarali smo se neko vrijeme oko višednevnog družijanca u kojem bi ga ja pokušao naučiti “kompjuterima”. To naravno ni nakon nekoliko pokušaja uglavljivanja u kalendare nije uspjelo. “Uglavljivanje u kalendar” je jedna opasna neman koja će, gdje to još nije, razjebati svijet. Pa smo krenuli mejlom. Zašto ne?

Moje prvo pitanje je bilo: “Što je display?”

> display (eng.) – ova igra, ova prica

ova je falsifikacija toliko milikićevska da bih ti ja, ljubitelj falsifikacija svih vrsta, dao da kreiraš novi oxfordski rječnik…

> Display je izlog, mesto gde se log(iz)ujes na/u neki sadrzaj koji bez tog log-iza nije
> dostupan poimanju, dakle on je trenutno iza logike. Preko diaplay-a, preko te price, ti se
> log-inujes, ukljucujes u poimanje dat(n)og sadrzaja

jedna od prvih stvari koje mislim da bi ljudi trebali znati kad krenu u upoznavanje s interakcijom čovjek – računalo je: razlikovanje podatka i njegove reprezentacije…

podatak se u pravilu nalazi na nekom računalu (najčešće na tvrdom disku tj. file systemu, pa onda u radnoj memoriji), a krajnji korisnik ga konzumira/čita u nekoj od njegovih mogućih reprezentacija….

display je toliko dominantna reprezentacija podataka da korisnici često ne zamjećuju da išta iza njega (a i ispred) postoji.. u tvom opisu takvo se poimanje može “vidjeti” u dijelu u kojem kažeš “mesto gde se log(iz)ujes na neki sadržaj…”… većina ljudi kad su ljuti na računalo pucaju u display.. a računalo se na to samo nasmije i nastavi se glupirati (ispod stola)…

zamisli kako slijepi koriste računala… prethodna rečenica nije ona vrsta stilskog predaha nakon kojeg brzo prelaziš na slijedeću… zamisli kako slijepi koriste računala…

slijepi ne moraju imati display… oni ga ne gledaju.. no da bi danas slijepa osoba koristila računalo ona ipak mora imati display jer se njih nisu sjetili programeri kad su razdvajali podatke od reprezentacije… u slučajevima u kojima su ih se inžinjeri sjetili pa je moguće tako razdvajati podatke od reprezentacije gotovo u pravilu oni koji pripremaju sadržaj/podatke ne znaju kako svoje podatke pripremiti tako da oni budi dustupni i slijepima…

slijepi koriste aplikacije koje čitaju naglas podatke koje neslijepi čitaju (“u sebi”) a koji su prikazani na displayu… podatke koje oni čuju mi vidimo… display je toliko dominantna forma reprezentacije da gotovo sve aplikacije svoje podatke prikazuju isključivo na displayu.. pa čak i one (aplikacije) koje prikazuju samo tekstualne podatke…

iz tog razloga slijepi koriste aplikacije koje ne čitaju (naglas) direktno podatke sa hard diska (tj. file systema) nego su to aplikacije koje koriste razne tehnike procesiranja i trikove kako podatke već reprezentirane na displayu “pokupiti” sa displaya pa ih onda pročitati naglas onima koji ih ne vide…

kada bi svaka aplikacija koju pokrećemo imala isprogramiran trenutak u kojem bira kako će podatak “biti prikazan” slijepima bi gomila stvari bila dostupnija… kad bi taj izbor i trenutak bili dostupni drugim programerima (kao u slučaju slobodnog softvera) oko tog trenutka mogli bi graditi potpuno novi svijet.. reprezentacija podataka na displayu bi bila samo jedna od mogućih (i tržišno najisplativijih)..

netko bi možda nekad napravio reprezentaciju podataka u mirisnom sučelju (eng. interface).. zamisli jedan spori sistem u kojem se mirs ruže izmjenjuje sa mirisom đumbira, gdje miris vanilije kaže da jedan miris prestaje, a drugi se pokreće, a čije izmjene prate kod morzeove abecede… pa kad dobiješ miris ruže tri puta zaredom (njih presjeca miris vanilije), a nakon tri ruže omirišiš tri slota  đumbira znat ćeš da ti je netko poslao SOS poruku…

moguće je zamisliti isti takav sistem koji dodiruje tvoje prste, u takvom scenariju bi sistem kodiranja imao umjesto dva moguća slučaja sa jasnom granicom između njih (kao u slučaju morzeove abecede) deset mogućih slučajeva.. dodir je brži od mirisa i deset je “brže” od dva pa bi taj sistem bio i bitno brži u dekodiranju nego ovaj s mirisima…

takve sisteme moguće je napraviti i u postojećim operativnim sistemima koje danas koristimo.. no to je teško, sporo i skupo kad sistem kojim se baviš nije konzistentan i kad je prepun iznimaka gdje za svaku moraš raditi poseban slučaj…

sistem mogu napraviti konzistentnijim i strukturiranijim pozadinski algoritmi (to je preferirano rješenje inžinjera) ili korisnici koji preuzmu ulogu dodatnog procesiranja u svoje “ruke”… da bi to napravili korisnici potrebno im je za početak naučiti razliku između podataka i reprezentacije.. ako ništa drugo da znaju gdje treba pucati kad se naljute…

nadam se da ti je ovo dovoljno dobar uvod u pokušaju hrvanja sa raznim drugim defnicijama reprezentacije i displaya.. pokušaj s ova dva linka:
http://www.google.com/search?q=define%3Arepresentation
http://www.google.com/search?q=define%3Adisplay

rado ću ti odgovoriti na svako pitanje koje se odnosi na ovaj mail o displayu i reprezentaciji…

ako ti se čini da trebamo krenuti dalje moje pitanje bi bilo:
* što je za tebe podatak?

8 thoughts on “Kreš kurs_001

  1. koka-kola je jeftina, ali ovi komentari i odgovori na pitanja su skupi.. ili je tvoje vrijeme bezvrijedno.. ako je onda je slobodni softver kao stvoren za tebe.. znaš kako kažu “linux je besplatan ako je tvoje vrijeme bezvrijedno”…

  2. podaci su zapis ili mogucnost dozivljaja, poimanja ili razumevanja dogadjaja, cinjenica, stanja i procesa. oni su eksterni hard disk svesti koja ih tamo odlaze jer su joj dosadni a mogu joj zatrebati

Leave a Reply to milikic Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

code